Sječa direktorskih glava

Slučaj 1: Rick Wagoner odlazi iz General Motorsa

Najmanje dvojbi je bilo kod predsjednika uprave američkog proizvođača i donedavnog najvećeg automobilskog koncerna ove planete: ovog utorka istječe rok kojeg je američka vlada postavila automobilskim koncernima da predstave svoje planove, kako se namjeravaju izvući iz krize ako dobiju dodatnu pomoć od poreznih platiša. Već koncem prošlog tjedna je bilo jasno kako Washington nije zadovoljan niti onim što je čuo iz General Motorsa, niti planom Chryslera. Ta dva koncerna su već od države dobila 17,4 milijardi dolara državne pozajmice, a samo GM je zatražio još 16,6 milijardi.

Onim što su čuli, poseban vladin odbor za spas automobilskih divova nipošto nije bio zadovoljan. Od General Motorsa se zahtjeva još oštrije mjere štednje i bilo je očito da niti dosadašnji predsjednik uprave ne može povesti koncern na put ozdravljenja. Kako se čuje, do daljnjega će njegov nasljednik biti dopredsjednik uprave i bivši direktor za Europu, Fritz Henderson. On pak ima još 60 dana da izradi plan sanacije kojim će i vlada biti zadovoljna.

U Chrysleru nije bilo smjena - ali za tog proizvođača ima još manje optimizma, da li će se spasiti od stečaja. Procjena vladinog povjerenstva jest kako gotovo da nema nade da Chrysler samostalno ostane na tržištu. Bivšeg partnera Daimlera se utoliko navodi da što prije postigne planiranu suradnju s talijanskim Fiatom. Chrysleru je dano još samo 30 dana da dođe s planom koji će obećavati povrat državnog novca.

Slučaj 2: Christian Streiff dobio otkaz u PSA Peugeot Citroënu

Ako je još predsjedniku uprave GM-a bila dana "ponuda koja se ne može odbiti", na sastanku nadzornog odbora najvećeg francuskog i drugog po veličini europskog automobilskog koncerna nije bilo nikakvih okolišanja prema dosadašnjem predsjedniku uprave. Njemu je uručen otkaz "s trenutnim djelovanjem" nakon što je Odbor konstatirao kako se koncern nalazi u "izuzetnim poteškoćama". U priopćenju nedostaje i bilo kakav izraz zahvalnosti za trud kojeg je Streiff uložio od veljače 2007. kada je postavljen na taj položaj.

Poslovni rezultati koncerna PSA su loši: promet mu je prošle godine pao za 7,4% na 54,4 milijardi eura i proizvedeno je gotovo 5% automobila manje nego u godini 2007. To se naravno odrazilo na ukupan rezultat koji je od 855 milijuna dobiti, prošle godine kliznuo u gubitak od 343 milijuna eura. Teško je reći da je Streiff sam kriv za gubitke ili bi bez njega, oni bili još veći. U opsežnoj akciji povećanja kvalitete i sanacije koncerna je uspio uštedjeti 2,4 milijarde eura, ali je koncern platio i drugu cijenu: nestalo je 18.000 od ukupno 208.000 radnih mjesta.

Već to se nije dopalo Parizu - a još manje što se Streiff glasno odupirao zahtjevima francuskog predsjednika Sarkozya koji je tražio veći utjecaj na politiku nabave i investicija, naravno prije svega u samu Francusku. Usprkos tome, kada banke više nisu htjele ili mogle davati kredit, ipak je od države dobio državnu pomoć u iznosu od 3 milijarde eura. Streiff se zato glasno buni na dobivenu ostavku: u objavljenom priopćenju kaže kako je odluka nadzornog odbora "nerazumljiva" i kako je ne prihvaća. Ali nadzorni odbor je već odlučio o njegovom nasljedniku: to će biti Philippe Varin koji je trenutno još zaposlen sanacijom britanskog metalskog koncerna Corus. On će doći tek 1. lipnja, a do onda će poslove voditi direktor tehničkog odjela koncerna PSA, Roland Vardanega.

Slučaj 3: Hartmut Medhorn nudi ostavku u Deutsche Bahn AG

Koliko god da je u prva dva slučaja jasno kako su kadrovske smjene rezultat loših poslovnih rezultata, u slučaju Njemačkih željeznica to nikako nije razlog. U danas objavljenim poslovnim rezultatima za 2008., još nikad u povijesti nije toliko ljudi sjedilo (ili često: moralo stajati) u vlakovima DB. Željeznice su prošle godine prevezle 1.900.000.000 putnika, ali se pred kraj godine osjetio pad u robnom prometu. Doduše, zacrtani poslovni rezultati nisu postignuti, ali oni nipošto nisu loši: promet je porastao za 3,7% i dostigao je 33 milijardi i 500 milijuna eura. Niti dobit nije izostala: čista dobit je gotovo 2 i pol milijarde eura, 4,8% veća nego u godini prije toga.

Ali drugi problem je očito pregazio i Mehdorna: skandal sa tajnim provjerama i prisluškivanjima suradnika Njemačkih željeznica. Čitav slučaj je izuzetno složen i zapravo ne postoji dokaz kako je baš predsjednik uprave DB ikad dao nalog da se i na taj način suradnici provjeravaju, imaju li ikakve privatne veze s tvrtkama sa kojima Željeznice imaju poslovne odnose. Povod tim istragama je doduše bio spriječiti mutne poslove i korupciju u koncernu. Ali rezultat je bio neviđen skandal masovnih provjera od kojeg su se i političari svih stranaka u ovoj, izbornoj godini uplašili da će im se obiti o glavu kada građani dođu na birališta.

A država je vlasnik Njemačkih željeznica iako je baš zadatak Mehdorna bio, pripremiti koncern za privatizaciju svojim iskustvima koje je stekao još u Lufthansi. Zapravo je nakon deset "sjajnih godina koje je proveo na Željeznicama" - kako je Medhorn izjavio na konferenciji za novinare, došao samo na korak do cilja. I to usprkos bezbrojnim kritikama i sindikata i putnika Njemačkih željeznica koji su na svojoj koži osjetile sve mjere štednje i racionalizacije.

Autor: A. Šubić