"Skvoteri" s višim ciljem

«Skvotiranje», to jest nelegalno zaposjedanje praznih i zapuštenih prostora koji su u javnom vlasništvu ili čija je vlasnička situacija nejasna, dio je zapadno-europske civilizacijske i kulturne tradicije. Iz «skvotova» su nastajali poznati kulturni centri, a neki su uspješno preživjeli i četvrt stoljeća postavši svojevrsnim mjestima društvene utopije. No posljednjih godina diljem Europske unije tolerancija prema «skvoterima» opada – nelegalni podstanari se iseljavaju, a zgrade prenamjenjuju, i to ponekad uz brutalne posljedice kakve je izazvala situacija nastala oko poznate Kuće mladih u Kopenhagenu u ožujku ove godine. Hrvatska nema tradiciju «skvotiranja». Posljednjih je godina zabilježeno tek nekoliko usamljenih primjera, no nedavna akcija zagrebačke udruge Attack, koja muku muči s nedostatkom prostora za djelovanje, temeljila se upravo na tom načelu zauzimanja nekretnina.

"Obećanje, ludom radovanje"

Prostorna politika zagrebačkih gradskih vlasti već je nekoliko puta padala na ispitu. Poglavarstvo Zagreba više je od godinu dana na udaru kritike građana i aktivista zbog ustupaka koje je – kako ocjenjuje dio medija - spremno učiniti velikim građevinskim investitorima koji su željni eksploatacije unutrašnjosti donjogradskih blokova. S druge strane, još duže traje larma koju zbog nerješavanja statusa prostora za djelovanje diže dio zagrebačkih nevladinih udruga. Neke, ipak, imaju prostor, u njemu ostvaruju programe, ali nemaju potpisane ugovore, dok su druge doslovno na cesti. Takav je slučaj s udrugom Attack, koja je prije 4 godine ostala bez svojih prostorija zbog toga što je podrumski dio bivše tvornice Jedinstvo, u kojem su organizirali glazbene, likovne, kazališne i književne programe, ocijenjen neadekvatnim od nadležne inspekcije. Obećan im je zamjenski prostor – no po onoj «obećanje, ludom radovanje» - i dan danas prisiljeni su snalaziti se i improvizirati. Jedna od improvizacija je i serija akcija «skvotiranja» koju «atakovci» provode posljednjih tjedana.

Lapidarij, tvornica Medika...

Jedan od aktivista koji su privremenim osvajanjem prostora u vlasništvu Grada pokušali skrenuti pozornost na svoj problem bio je i Vedran Gračan: "Počeli smo s klubom Lapidarij u kojem smo bili dva puta, a zadnji put smo ušli u napušteno skladište tvornice Medika. Odabrali smo Lapidarij jer nam je Grad bio obećao taj prostor i zato smo željeli aktualizirati taj problem." Bilo je, naime, obećano da će se i Lapidariji i Kulušić otvoriti ovo ljeto, što se naravno nije dogodilo, a nije se obistinilo ni obećanje da će Attack dobiti Lapidarij. jer je pod sudskim sporom, no prava je šteta što jedan tako atraktivan lokal ostaje neiskorišten.

Ljubazni policajci

Od Vedrana doznajemo i kako su protekla «skvotiranja».

"Ušli smo u klub i taj prvi put policija uopće nije došla, mada su oni 10 metara dalje na Markovom trgu kod Sabora. Tek drugi put, nakon što su mediji izvijestili da smo bili tamo, su intervenirali. Došlao je vod interventne policije s inspektorom i nakon što su ugasili muziku, mi smo sjeli na pod i pružili pasivni otpor. Oni su nas zamolili da izađemo van, nitko to nije napravio i nakon 15 minuta, oni su otišli", ispričao nam je on.

S napuštenim skladištem tvornice Medika, koje su aktivisti zaposjeli sredinom prosinca, situacija je ipak bila napetija – policija je stigla u većem broju i nenasilno je rastjerala posjetitelje: "Ljudi se boje, a nemaju se čega bojati. Niti se ikome može išta dogoditi, niti je policija nasilna. Moram ih pohvaliti – u Lapidariju su bili jako ljubazni. No u Mediki su ipak bili malo agresivniji. Samo su čekali da im netko da povod… Kod nas nema tradicije «skvotiranja» i ljudi ne znaju kako postupiti."

Žali bože prostora

Kako bilo da bilo, zakon nipošto nije na strani aktivista udruge Attack, no treba se zapitati treba li mijenjati zakonske okvire po uzoru na zapadna iskustva, kada su u pitanju neiskorišteni, a zapušteni prostori. Voditelj programa Subverzije u kulturnom klubu Mama Marko Strpić kaže: "Najveći problem u gradovima je neiskorištenost prostora. Imamo ogromnu količinu prostora koji zjape prazni i koji su predmet špekulacija – na tržištu nekretnina se čeka da vrijednost poraste, pa je bolje da taj prostor stoji prazan i propada bez ikakvog sadržaja. Tu ne govorim samo o kulturnim sadržajima, nego i o životnim prostorima. U Zagrebu je jasno da nema dovoljno prostora za sve ljude, jer mnogi žive kao podstanari. Stambeno pitanje, primjerice mladih obitelji, moglo bi se riješiti praznim prostorima koji se vrlo jednostavno mogu preurediti. Siguran sam da bi ljudi pristali na to da preurede i održavaju prostore, i plaćaju režije i simbolični najam."

Što se tiče «atakovaca» - oni za iduću godinu pripremaju nove akcije, no za sada ih ne žele otkrivati – i odlučni su u tome da se neće predati dok ne riješe pitanje svojega prostora za djelovanje.