Slom oporbe u Beogradu

Analitičari primjećuju da su nakon jednih od najneregularnijih izbora od uvođenja višestranačja u Srbiji naprednjaci (Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića, SNS) uspjeli osvojiti većinu u Skupštini Beograda. Nakon izuzetno prljave i negativne kampanje protiv oporbe sami rezultati izbora možda i nisu iznenađenje, ali u svakom slučaju vlast je na dobrom putu da ispuni svoj glavni cilj: vraćanje Srbije u jednostranački sustav. Velik dio krivice za takve rezultate snosi i sama oporba, koja je najprije pristala da se natječe u takvim uvjetima, a zatim i na izbore krenula u više kolona. Usput je oporba tijekom čitave kampanje većinu vremena provela u međusobnim obračunima, što je najvjerojatnije utjecalo i na konačni rezultat. U krajnjem ishodu samo četiri liste su u Beogradu prešle izborni prag.

I pored svega Beograd za njega

Samo dvije oporbene liste ulaze u beogradski parlament i, kako za DW primjećuje novinar Srđan Škoro, sada po prvi put od uvođenja višestranačja nema ni jedne oporbene političke stranke u beogradskom parlamentu: „To je za mene već dovoljno šokantno. Jer, ove dvije liste koje su prešle izborni prag su zapravo grupe građana. Đilas je samo ime, kao i Šapić. Vjerujem da će ovo biti otrježnjujuće za sve, a ako pogledamo brojke vidjet ćemo i da je lista Dragana Đilasa, koja je navodno zadovoljna rezultatima, dobila puno manje nego što su to dobili Saša Janković i Vuk Jeremić zajedno na ranijim izborima. Sada ostaje da se analizira gdje su se ti glasovi izgubili i preraspodijelili i gdje je nestala ta energija u Beogradu", kaže Škoro. Kao posebno šokantan Srđan Škoro vidi rezultat vladajućeg SNS-a, uzimajući kako kaže „u obzir uvjete života, kako ljudi loše žive, u kakvom siromaštvu žive, i kako vlada opća obespravljenost; to je zaista zapanjujuće".

Najgore od svega jest to što je oporba protekle izbore više vidjela kao način da potvrdi svoje mjesto u oporbenom taboru, a neće se shvatiti da je netko na pladnju servirao režimu Aleksandra Vučića vlast u Beogradu na još četiri godine, ocjenjuje za DW politolog Duško Radosavljević: „Mislim tu prije svega na činjenicu da su liberalno-građanski-demokratsko orijentirane stranke izašle na izbore u pet kolona. Tu je svatko nastupao po principu ja sam najbolji i najveći, a onda su se tako pravile i koalicije koje nisu po mjeri birača. Ne postoji nitko tko mi može objasniti razliku između Đilasa, Demokratske stranke, "Ne davimo Beograd", pa čak i Šapića, a onda ako idemo dalje i LDP-a. Možete vi sad praviti stranke za budućnost, ali to je daleko lakše ako uđete u parlament pa tamo nešto konkretno radite nego da to činite iz oporbe", kaže Radosavljević.

Bojkot je bio bolji?

Prevelik broj oporbenih kolona, zajedno s kampanjom medijske sotonizacije oporbe - uključujući tu i brojne neregularnosti na samim izborima - mogu se navesti kao nekakvo objašnjenje za loš rezultat oporbe. Iako se još jednom čulo da je sada kasno za takvu vrstu žalbi i da se ravnopravni uvjeti osiguravaju prije izbora, ipak je nakon završetka beogradskih izbora ponovo postala aktualna dilema, je li bojkot izbora bio bolje rješenje? Duško Radosavljević smatra da je „to trebalo učiniti onog trenutka kada je kao nosilac liste za beogradske izbore proglašen predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Odnosno, oporba je trebala bojkotirati sve institucije sustava kada Aleksandar Vučić u razumnom roku nije podnio ostavku na mjesto šefa svoje stranke. Jer, tog trenutka se znalo da politički život u Srbiji neće imati ni privid ravnopravnosti. Ali, to ne možete s oporbom koju čine oni koji moraju na izbore da se tamo pokažu kao buduće velike nade i stožeri okupljanja, jer su to političari koji vide samo neku kratkotrajnu korist", kaže Radosavljević.

Glas "za kilogram brašna i dvije paštete"

Kao da se previđa da smo na ovim izborima imali zapravo čitav jedan konglomerat lista koje su činili bivši lideri ili članovi Demokratske stranke (DS), skreće pozornost Srđan Škoro. „Đilas, Tadić, Šapić, Jeremić, Šutanovac, Bastać, Čedomir Jovanović, sve je to DS. Oni kao da zaboravljaju da su pobjeđivali na izborima samo kada su svi bili zajedno. Mislim da je zbog toga vrijeme da se neki političari jednostavno povuku, jer ih građani više ne prepoznaju kao opciju koja donosi neki rezultat." To je djelomice i odgovor na pitanje slijedi li sada preispitivanje u oporbi i što može biti redoslijed njihovih daljnjih poteza? Srđan Škoro ističe da prije svega mnogi moraju podnijeti ostavke, i to što prije. „Mnogi će morati priznati da ne mogu dalje i prepustiti mjesta nekim novim ljudima. Osim toga, ključno će za to preispitivanje oporbe biti da dopru do građana, i da se konačno vidi zašto ljudi za kilogram brašna i dvije paštete glasuju za SNS", napominje Škoro.

DS odlazi u povijest?

Fragmentacija oporbe je dovela i do toga da je DS po prvi put od uvođenja višestranačja ostao ispod izbornog praga, što je svakako nova stranica u političkom životu Srbije. Stranka koja je umnogome zaslužna za promjene 2000. godine i stranka koja se može pohvaliti najvećim stupnjem unutarnje demokratičnosti u Srbiji, trenutno odlazi u političku povijest. To svakako nije dobra vijest, kaže Srđan Škoro, jer se vidi da „što je DS bio slabiji, to je diktatura bivala sve veća i veća. A ja SNS ne doživljavam kao stranku. To je interesna grupa koja će se raspasti bez Vučića. Demokratska stranka je ipak stranka s tradicijom, koja je zaslužna za sve pozitivne promjene koje imamo, i to je veliki udarac za demokraciju u Srbiji".

Očito je da se neke stvari moraju reorganizirati unutar oporbe, kaže Duško Radosavljević, i savjetuje da ona svede na pravu mjeru „vođenje politike na Facebooku i Twitteru. Još uvijek najveći dio politike mora se voditi dnevnim uvjeravanjem ljudi. To je zapravo klasičan politički rad. Tog rada je bilo malo proteklih godina, već se stalno nešto pokušavalo preko društvenih mreža. A pokazalo se da su društvene mreže, koje uglavnom koriste mladi, tu i zakazale. Mladi koliko vidim nisu baš pojurili na glasovanje u Beogradu."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.