Složeni odnosi između EU-a i Hamasa

Karl von Vogau, političar njemačke Kršćansko-demokratske unije i zastupnik u Europskom parlamentu vrlo je jasan kada su u pitanju uvjeti političke deblokade vodstva Pojasa Gaze: "Postoje dva osnovna uvjeta: priznavanje prava Izraelu na postojanje i odustajanje od nasilnih sredstava borbe."

To je politika koju Bruxelles već gotovo dvije godine prakticira naspram Hamasa i njegovog političkog vodstva. Obustava kontakata i dijaloga vrlo se striktno provodi a nepoštivanje ovih postulata donijelo je već i prve političke žrtve. Naime, sredinom lipnja bivši češki ministar vanjskih poslova Jan Kavan ostao je bez posla savjetnika predsjednika češkog parlamenta jer se kao član jedne delegacije koju su tvorili političari iz još nekoliko zemalja Europske unije tijekom bliskoistočne turneje susreo s visokim predstavnicima Hamasa. Time je, kako se navodi, prekršio vanjskopolitičke smjernice Europske unije kojoj Češka predsjeda od početka godine.

„Njemačka druga domovina“

No ovaj slučaj je barem djelomice pokazao da načelna spremnost na dijalog postoji. I to ne samo kod nekih snaga unutar Europske unije nego i kod Hamasa. Mnoge vodeće predstavnike ove islamske organizacije naime uz Europu vežu brojni osobni kontakti. Neki od njih, poput ministra zdravstva Pojasa Gaze Basima Naima, u Njemačkoj su i studirali i vrlo rado bi obnovili kontakte sa drugom domovinom. Basim Naim, aktualni ministar zdravstva autonomnog područja Pojasa Gaze u Njemačkoj je studirao medicinu i tijekom četrnaestogodišnjeg boravka stekao mnoge prijatelje: „Njemačku doživljavam kao drugu domovinu. I kada čujem da se u Njemačkoj nešto dogodi to mi puno znači. Nadam se da ću se u dogledno vrijeme moći vratiti u Njemačku.“

No to se, toliko dugo dok Europska unije ustraje na blokadi, neće dogoditi. Sudeći po političkim stavovima Basima Naima, koji su od europskih želja udaljeni svjetlosne godine, zabrana putovanja Hamasovih dužnosnika u Europu ostat će još neko vrijeme na snazi: „Mi nikada nećemo prihvatiti dogovor s Izraelom kojim bismo se odrekli našeg prava na pružanje otpora. Toliko dugo dok Izrael palestinska područja drži okupiranima mi ćemo se boriti. To je i prema međunarodnom pravu legitimno.“

„Hamas ili Fatah, gdje je razlika?“

Jedna od nada Europske unije, naime da će blokada uroditi ustankom stanovništva protiv Hamasa, nije se ostvarila. Istodobno među napaćenim stanovništvom Pojasa Gaze koje već godinama živi pod najtežim uvjetima polako se širi ravnodušnost: "Hamas ili Fatah gdje je tu razlika. Mi smo bez posla i nade, nemamo ništa. Jedino što još imamo je strah. Pod vječitim smo pritiskom i više niti ne govorimo ono što mislimo. Svi su ovdje u strahu."

Uz političku blokadu Hamasa, stanovnici pojasa Gaze još više trpe pod izraelskom blokadom koja, između ostalog, onemogućava i dostavu pomoći Europske unije u visini od 500 milijuna eura namijenjenih obnovi u nedavnim izraelskim napadima uništene infrastrukture. No nedavni posjet visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove Javiera Solane Libanonu i Hezbolahu analitičari tumače kao mogući prvi korak u približavanju i prema Hamasu s kojim Hezbolah njeguje ne samo prisne odnose nego ima i slična politička stajališta. Jer po mišljenju mnogih političkih analitičara, među kojima je i bivši sigurnosni savjetnik Javiera Solane, Alastair Crooke, EU bi se trebao okrenuti Hamasu prije nego što na scenu stupe istinski radikalne političke snage koje bi političko rješenje bliskoistočnog sukoba otjerale u još udaljeniju budućnost.

Autor: Martin Drum/Nenad Kreizer/Der Standard/

Odg. urednik: Anto Janković