Slučaj Schleyer: žrtva državnog rezona?

Slike pripadaju ikonografiji stare Savezne Republike Njemačke iz 1977: Helmut Schmidt (SPD), tadašnji kancelar naklanja se posramljen 25. listopada pred Waltrude Schleyer. Njezin suprug, Hanns Martin Schleyer, ubijen je nekoliko dana ranije. Bilo je to pravo pogubljenje. Upucan u glavu od strane terorista Frakcije Crvene Armije (RAF), skupine "Siegfried Hausner". Tjednima je Schleyer bio talac RAF-a. U zamjenu za njegov život trebalo je biti pušteno 11 terorista Frakcije Crvene armije iz štutgartskog zatvora Stammheima.

No, kancelar je još na početku talačke drame bio kategoričan: nema razmjene terorista RAF-a za Schleyera. U tome su bili jedinstveni i vlada i oporba; bivši kancelar Willy Brandt, nekadašnji predsjednik Zastupničkoga kluba kršćanskih demokrata Helmut Kohl i ministar vanjskih poslova Hanns-Dietrich Genscher - sve to iz državnog rezona. Politički konsenzus je glasio: pravna država nikad ne saginje glavu pred teroristima. Schleyerova otmica je bila uvod u jedno vrijeme koje je kasnije u kronici Savezne Republike Njemačke označeno kao "Njemačka jesen".

Tko je bio Schleyer?

Schleyer je s gledišta RAF-a, kao predsjednik Udruge poslodavaca, predstavljao omraženu kapitalističku državu. On je u nacističko vrijeme bio član SS-a, elitnih jedinica, i sudjelovao je u brojnim ratnim zločinima. Za teroriste RAF-a on je bio primjer njihove teze da nije prekinut kontinuitet između nacističke države i Savezne Republike.

Schleyer, doduše, nije bio prva istaknuta žrtva RAF-a. U travnju iste godine je teroristička skupina ustrijelila njemačkog državnog odvjetnika Siegfrieda Bubacka, u srpnju je ubijen frankfurtski bankar Jürgen Ponto. No, ipak s otmicom Schleyera 5. rujna terorizam RAF-a dobiva novu dimenziju. Tada se postavilo načelno pitanje: smije li jedna država sebi dopustiti da bude ucjenjivana?

Maksimalna eskalacija

Odgovor je stigao brzo i bio je više nego jasan. U 17:29 su otmičari kidnapirali Hannsa Martina Schleyera i pri tom ubili tri policajca kao i njegovog vozača. Već u 23 sata istog dana iz Ureda kancelara u Bonnu je stigla jasna poruka da neće biti razmjene terorista RAF-a za Schleyera. Počela je višetjedna drama. Dugo se ništa nije događalo, da bi se u jednom trenutku kancelar obratio građanima, ali i RAF-u. Terorizam na duže staze nema nikakve šanse, kazao je Schmidt.

Država je reagirala. Bundestag je na brzinu pooštrio zakone o sigurnosti. Ali, otmičari pojačavaju pritisak na vladu. 13. listopada otimaju Lufthansin zrakoplov "Landshut" s 86 njemačkih turista na letu iz Maroka za Frankfurt. U tom trenutku Schleyer je skoro šest tjedana talac RAF-a. U video poruci se obratio Saveznoj vladi. "Pitam se mora li se zaista još nešto dogoditi da bi Bonn donio odluku?" No, tek je s otmicom zrakoplova došlo do vrhunca "Njemačke jeseni".

Četvoro terorista Nacionalne fronte za oslobođenje Palestine (PLFP) otima zrakoplov. Ovaj čin se ubraja u ranije primjere koordiniranih napada međunarodnih terorističkih skupina. Savezna vlada pokušava dobiti na vremenu i stupa u kontakt s otmičarima preko radio veze. Vođa otmičara pak reagira agresivno. "Ne želim razgovarati s tobom", otresito odgovara i dodaje: "Otkači, fuck off!"

Talačka kriza okončana je 18. listopada zahvaljujući čovjeku koji se zajedno sa svojom malom postrojbom godinama pripremao za ovakve akcije: Ulrichu Wegeneru, šefu elitne postrojbe GSG 9. Oni su u Mugadišuu upali u Lufthansin zrakoplov i ubili trojicu od četvorice otmičara, a da niti jedan putnik nije ozlijeđen. Vijest je objavljena odmah: "Sretno su oslobođeni svi taoci koje su teroristi oteli u Lufthansinom zrakoplovu. Ovo je potvrdio glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova u Bonnu."

Obitelj Schleyer ide na sud - uzalud

Tema "Landshut" je potisnula otmicu Hannsa Martina Schleyera, koji je u tom trenutku već tjednima bio u rukama otmičara. Njegova obitelj čini sve kako bi ga oslobodila. Obraćaju se Ustavnom sudu, no sud odbija prisiliti Saveznu vladu da u zamjenu za Schleyera na slobodu pusti uhićene pripadnike RAF-a.

Ovo su bila pitanja bez presedana na koja suci do tada nikad nisu morali odgovarati: Može li se život otkupiti životom? Država nema samo obvezu zaštititi pojedinca već i cjelokupno stanovništvo. Štoviše, obitelj biva spriječena da otmičarima da otkupninu u iznosu od 15 milijuna maraka - što je drama za Waltrude Schleyer i njihovu djecu.

Oslobađanjem zrakoplova u Mogadišuu Schleyerova sudbina je zapečaćena. 19. listopada, samo dan nakon toga, predsjednik Udruge poslodavaca pronađen je mrtav u Alzaceu, u prtljažniku jednog osobnog automobila. Obitelj izvlači zaključak: on je žrtvovan zbog "hladnog državnog rezona".

Schmidt je čitav život osjećao krivicu

Vijest iz Mogadišua stigla je i do zatvora u Stammheimu. Vodeće figure RAF-a izvršavaju samoubojstvo.

Helmut Schmidt je kasnije objavio kako osjeća sukrivnju za smrt Hannsa Martina Schleyera. No, ipak je do kraja branio svoju politiku čvrste ruke. 2013. je ipak dobio nagradu "Hanns Martin Schleyer", što je bio znak određenog zbližavanja između Schleyerove obitelji i njega. "Teoretski smo", kazao je tom prilikom, "mogli odgovoriti na RAF-ovu ponudu za razmjenu".