Smjena vlasti u Poljskoj

Liberalna «Građanska platforma» osvojila je tek dva posto glasova manje i vjerojatno će ući u koaliciju s pobjedničkom strankom. Veliki gubitnik ovih izbora je do sada vladajući Savez demokratske ljevice s jedva 11 posto glasova.

Poljaci su glasovali. Ili bolje rečeno, trećina ih je glasovala. Odaziv birača bio je samo 39 posto i tako je postavljen tužan rekord u povijesti Treće republike – poraz cjelokupne političke klase, ali i povod za ozbiljno razmišljanje o razlozime takve apatije. Poljake njihovi političari neopisivo frustriraju i posve je svejedno radi li se o lijevima ili desnima – vlade u posljednjih deset godina zemlji su osiguravale jednu aferu za drugom. Zato i ne čudi da je pobjedu odnijela stranka koja je na svoje zastave ispisala parolu «Pravo i pravednost». No, hoće li ona zaista i održati svoju predizbornu maksimu, ostaje da se vidi.

Za njemačko-poljske odnose pobjeda nacional-konzervativne stranke te preuzimanje premijerske pozicije od strane Jaroslava Kaczynskog ne donosi ništa dobroga. Još prije nekoliko mjeseci on je, naime, u Sejmu, poljskom parlamentu, govorio o prijetnji koja dolazi iz Njemačke. Bilo je tu riječi i o špijunima u njemačkim službama te o idiotima koji su za njemački novac obavljali takozvane pomirbene poslove. Ovakva retorika odlično bi pristajala komunističkim partijskim ideolozima iz 60-ih godina. Kaczynski je sličan tvrd i nepopustljiv stav pokazao i prema Rusiji. Njemačko-ruski plinovod, kojega u Poljskoj nazivaju i Schröder-Putinovim paktom, bio je samo dodatni vjetar u jedra nacional-konzervativaca.

Odlučujuća borba protiv nezaposlenosti

Nada u pripitomljavanje Jaroslava Kaczynskog zove se Građanska platforma. S oko 24 posto glasova ova je liberalno-konzervativna stranka, koja je proizašla iz nekadašnje «Slobodarske unije» prvog nekomunističkog premijera Tadeusza Mazowieckog, pouzdan i ozbiljan partner. Ukoliko «Pravo i pravednost» postavi premijera, ministar vanjskih poslova iz redova «Građanske platforme» trebao bi se pobrinuti o ravnoteži na vrhu države. K tome, njezin kandidat Donald Tusk ima vrlo dobre izglede da na izborima 9. listopada postane novi poljski predsjednik. A tada će morati odmjeriti snage s drugim od braće Kaczynski, Lechom. No, čak se i frustriranim poljskim biračima čini pretjerano egzotičnim da im zemlju vode premijer Jaroslav i predsjednik Lech Kaczynski.

A ljevičari? Njihov se poraz mogao predvidjeti. Još prije nekoliko mjeseci oni su dvojili oko toga hoće li uopće ući u parlament, no suprotno zlim slutnjama, s 11 posto osvojenih glasova ležerno su prešli prag od pet posto. No, to je ipak vrlo tanak rezultat koji se ne temelji na gospodarskim razlozima. Jer s četiri posto rasta poljsko gospodarstvo sasvim dobro stoji. Ne zaboravimo i to da su upravo ljevičari zemlju uveli u Europsku uniju, a i angažman u Iraku i onaj u «Narančastoj revoluciji» u Ukrajini učvrstili su međunarodnu ulogu Poljske. Lijeva stranka poražena je zbog afera te zbog još uvijek visoke stope nezaposlenosti od 18 posto. A borba protiv nezaposlenosti odlučit će i o sudbini novog desnog saveza.