Snovi ne umiru - pa ni američki san

"Tamo je mjesto za nas", pjeva se i u poznatoj opereti "Priča sa zapadne strane", na kojem jednog dana više neće biti važno, tko ste i odakle dolazite nego će baš svatko imati priliku uspjeti u životu. Povjesničar Jim Cullen je uvjeren da je to doista ovoj mladoj naciji u krvi: "Amerikanci žive i umiru sa tim američkim snom. On je u našim genima. To smo mi."

San je ipak samo san

Ali Amerika slobodnih prostranstava već odavno ne postoji. Današnji useljenici često su suočeni sa posve drugom stvarnošću. A američka spisateljica Amy Michael Homes još i dodaje: taj san je i jedan od uzroka ove krize. "Zaboravili smo da je san samo san. Vjerovalo se da se ima pravo na nešto i da se za to ne mora čak niti raditi. Ljudi koji nisu imali novac za vlastite kuće su ipak dobivali kredite. Jer vlastita kuća je elementarni dio američkog sna."

Do sna i preko leševa?

Osobito američki intelektualci već desetljećima kritiziraju tamnu stranu tog američkog sna. Bila to lakomislenost "Velikog Gatsbya" ili drama "Svi moji sinovi" Arthura Milera koja postavlja pitanje, mora li se do ispunjavanja tog sna ići i preko leševa. Upravo ta predstava je opet našla put na pozornicu u režiji Simona McBurneya koji objašnjava: "Svatko mora moći pokušati ostvariti što želi. Arthur Miller ne bi želio nikakvo europsko društvo u kojem se ne napreduje, ako se ne pripada određenoj klasi. Ali pitanje glasi: kako se može uspjeti? Sa kakvim moralom? I tu bi Miller rekao kako je upravo ta usmjerenost na gospodarstvo zapravo kriminal."

I knjige koje postavljaju pitanje američkog sna su veoma tražene. Među njima je i Gladwellova knjiga "Usamljenici: priča o uspjehu" u kojoj piše što je ljude kao što je osnivač Microsofta, Bill Gates doista dovelo do vrha. To nije bila toliko niti nadarenost niti pamet nego mnogo više sreća i životne okolnosti. Gospodarstvo nipošto nije čarolija u kojoj će svi uspjeti. Sve je raširenije mišljenje kako je ono što je danas potrebno - socijalna pravda. Ravnopravnost između bogatih koji imaju sve šanse i siromašnih kojima je san već i elementarna liječnička njega.

San koji je postao stvarnost

Ali koliko god da je raširena sumnja, je li Amerika doista još uvijek taj svjetionik čitavog svijeta gdje dolaze "odvažni i poduzetni", tako i mnogi intelektualci zdušno podržavaju osobu koja je upravo najbolji dokaz da taj američki san nije mrtav: novog, crnog američkog predsjednika Obamu. Povjesničar Jim Cullen: "Sada imamo predsjednika koji je svakako intelektualac, koji piše knjige i cijeni snagu ideja. Upravo proživljavamo preporod kao u šezdesetima. Može biti rođena jedna nova verzija američkog sna, jedna moralna, trajna i dostupna verzija."

Smisao za pravdu, za zajedništvo i sigurnost kako će rad doista biti nagrađen. To doista zvuči kao san u vremenima nakon što su američke banke i burze, vođene pohlepom i lakomislenošću, Ameriku uvele u krizu kakva se ne pamti. Sa novim američkim predsjednikom tamošnji intelektualci taj san više ne moraju samo tumačiti, nego ga i stvarati. Jer Cullen dodaje: "Taj san će postojati i dugo nakon što nestane ove zemlje. On može potaknuti ljude u svim krajevima svijeta. I uopće: ne mislim da se snove uopće može uništiti."