Spomenik zrtvama holocausta se svecano otvara u centru Berlina

Moj dojam nakon prvog obilaska spomenika je da se, upravo radi povezivanja s dijelom koji ce biti informativan, radi o spomeniku koji moze biti djelotvoran- misli predsjednik Bundestaga, Thirese, potvrdjujuci tako da i u zadnjim trenucima prije otvaranja, spomenik zrtvama holocausta u Berlinu ostaje kontroverzan- u idejnom i sasvim fizickom, umjetnickom smislu. Ogromno polje nepravilnih kamenih blokova, zu informativni trakt je po ideji americkog arhitekta Eisenmana podignuto na povjesno kontaminiranom terenu; u vrijeme DDR-a tuda je prolazio zid, u podzemlju su jos uvijek ostaci hitlerova bunkera i nekoliko drzavnih gradjevina iz treceg Reicha. Sve je to u samom najstrozem centru grada – izmedju Brandenburskih vraiju i supermodernog Potsdamskog trga, prostor kojim ce ljudi prolaziti a mozda i ispisivati grafite- sto je bilo takodjer temom polemika, ali najbenignijom. Dublje su zadirali suprotstavljeni stavovi onih koji su drzali da spomenika ima dovoljno, koncentracioni logori su danas muzeji i drasticnija mjesta sjecanja nego ijedno novo sagradjenO. Dalja kontroverza je pratila pitanje kako obiljeziti genocid na romima i sintijima, da li spominjati i umorene homoseksualce...I sama gradnja, pokrenuta zapravo na privatnu inicijativu grupe entuzijasta, je trajala neobicno dugo ali napokon ce, zu prisustvo politicke i kulturne elite, spomenik biti otvoren, ako zavrsni dio berlinskog obiljezavanja 60-te godisnjice drugog svjetskog rata. Misljenja se razlikuju i u odnosu na umjetnicki dojam- evangelicki biskup Huber na primjer drzi da ce neobican oblik spomenika s vremenom postati vazan simbol sjecanja, izraelski ambasador u Njemackoj, Stein koncentracione logore i dalje drzi jedinim autenticnim mjestima za sjecanje na holocaust a neki pisci i kulturni radnici drze da su na 2711 betonskih blokova trebala biti urezana i imena. Autor, neortodoksni americki arhitekt Eisenman koji je i sam zidovskog porijekla, na kontroverze gleda opusteno- staviti imena na kamenje bi ich zaista pretvorilo u groblje a ja sam htio stvoriti mjesto nade, ne smrti... sjecanja na proslost ali takvog koje budi nadu u buducnost ; to je ono sto sam pokusao napraviti..."