Spor oko umjetničkih djela Oscara Schlemmera

Već kao dijete Oscar Schlemmer, najmlađi do šestero djece, bio je umjetinički nadaren. Već s 15 godina morao je iz financijskih razloga napustiti školu. Započeo je izobrazbu u vodećoj radionici intarzija Wölfel & Kiessling za slikara. U jesen 1906. primljen je na akademiju za razvojnu umjetnost u Stuttgartu. "Imam ljubavnicu - umjetnost", navodno je rekao Schlemmer.

Schlemmerov francuski stil

Prvih godina Schlemmer je na akademiji isprobavao niz različitih umjetničkih stilova. Zahvaljujući svojoj prethodnoj izobrazbi imao je dobro temeljno znanje. U ljeto 1911. preselio se u Berlin, tadašnji najvažniji umjetnički grad. Tamo je doživio tešku borbu oko modernizma između pristaša francuskog impresionizma i njemačkih umjetnika koji su se osjećali podcijenjeno. Schlemmer je u sebe upio čitavu berlinsku umjetničku scenu - ekspresioniste, futuriste, kubiste. Da bi na kraju za sebe izabrao francusku umjetnost slikarstva i, od kubista zahtijevanu, formu u geometrijskim dijelovima.

Schlemmer se vodio sljedećom zamisli: "Ideja, ona diktira izvedbu, vodi ruku. Što je oštrija definicija ideje time se postiže jednostavnost i veličina." Početkom 30-ih Schlemmer je na vrhuncu svog djelovanja. Na izložbama u Baselu, Kölnu i Darmstadtu dobiva priznanja i nagrade. Bio je zastupljen i na XVII. Biennalu u Veneciji, prikazuje slike u Münchenu i Essenu i sudjeluje u grupnim izložbama suvremene umjetnosti u Beogradu, Zagrebu, New Yorku i Bruxellesu. Najponatija njegova slika, Bauhaustreppe, nalazi se u muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.

Politički radikalizam u vrijeme Nacionalsocijalizma sve je više dovodio do ozloglašavanja moderne umjetnosti i umjetnika. Preuzimanje moći Adolfa Hitlera početkom 1933. najavilo je kraj umjetničkom životu Oscara Schlemmera. Sve više ga se isključilo iz umjetničkog društvenog života. Sve je to kod njega izazvalo psihičke i fizičke potrese, koji su na kraju doveli do kroničnog stanja slabosti. U travnju 1943. otišao je u sanatorij u Baden-Baden, gdje je već nakon nekoliko dana umro od zastoja srca.

Najviše pate Schlemmerova djela

"Oskar Schlemmer ne smije još jednom umrijeti", oštro upozorava direktor muzeja u Bremenu, Wulf Herzogenrath. Spor unutar obitelji oko njegovog nasljedstva ugrožava sveukupni rad slavnog umjetnika. S jedne strane je njegova kćerka Ute Jaina i njezin sin Raman, a s druge strane je Utina nećakinja Janine. Naime, Ute je proteklih godina mnoga djela svoga oca, koja su bila posuđena muzejima, uzela i odstranila od javnosti. Gdje se sada ta djela nalaze nepoznato je. Janine je ravnopravna nasljednica tih djela koja pokušava pravnim koracima da se bori protiv prozirnih postupaka svoje tetke.

Upravo se zbog toga Janine u travnju ove godine obratila javnosti u nadi da će svoju obitelj navesti na razgovor. Unatoč tome, Ramana Schlemmera, koji se smatra glavnim i odgovornim za povlačenje slika iz muzeja, nikako se nije uspjelo potaknuti na razgovore. Pismena izjava koju je Raman najavio u ožuju i koja je trebala izaći u novinama "Süddeutsche Zeitung" nikada nije stigla. Slučaj je koban, ne samo zbog milijunsko teškog nasljedstva, nego zbog sve većeg oduzimanja Schlemmerovih djela od javnosti.

Mnogi muzeji ogorčeni su zbog ove priče. Naime, posljednja Schlemmerova retrospektiva održana je u Stuttgartu 1977. Još uvijek nije poznat broj umjetničkih djela koje je Ute skrila niti njihova točna lokacija. Zakon u slučajevima spora oko nasljedstva predviđa da se djela prodaju, u ovom je slučaju riječ o 127 Schlemmerovih djela koja su posuđenja muzejima. Janine naglašava kako joj nije stalo do novca, nego ne želi da djela njezinog djede potpuno nestanu s očiju javnosti.