Spora politička smrt

«Meni je to izgledalo kao tragično dugo umiranje, umiranje, naravno pod navodnim znakovima, politička smrt. Predstava koja nam je stigla iz Bavarske, a koju je pripremilo vodstvo CSU-a je toliko je jadna da će biračima CSU-a, a i članovima stranke zgaditi politiku. To je klasičan negativan primjer grčevitog držanja vlasti i pokazuje kako politika može zavesti čovjeka», komentirao je razvoj događaja oko Stoibera glavni tajnik FDP-a Dirk Niebel. Pad prvog čovjeka CSU-a, sestrinske stranke CDU-a koja se može birati samo u Bavarskoj, počeo je nakon pobjede CDU-a na zadnjim saveznim izborima kada je bavarski šef trebao u vladi Angele Merkel biti super-ministar za gospodarstvo i financije, da bi se nakon dugog nećkanja ipak odlučio vratiti u Muenchen. Mnogi birači mu to nisu oprostili, a padu Stoiberove popularnosti je pridonijela i činjenica da se u posljednje vrijeme u više navrata spoticao o svoje kontradiktorne i nesretne izjave. Kap koja je prelila čašu za mnoge je bilo njegovo ustrajanje u kandidaturi za četvrti premijerski mandat na pokrajinskim izborima 2008. No, na kraju je ipak morao popustiti pritisku koji je sve više rastao u bazi CSU-a te je najavio da će na jesen odstupiti s dužnosti premijera te da se više neće kandidirati za čelne položaje u stranci. Već se spominju i imena njegovih nasljednika: za mjesto na vrhu stranke su navodno zainteresirani bavarski ministar gospodarstva Erwin Huber i savezni ministar poljoprivrede Uwe Seehofer, a za šefa bavarske Vlade dosadašnji bavarski ministar unutarnjih poslova Günther Beckstein.

„Uvijek sam govorio da neću nastupiti protiv Stoibera, ali da sam zainteresiran za taj položaj, nije tajna", rekao je on. Time bi se na neki način logički nastavila povijest političke vladavine u Bavarskoj. Stoiber je, naime, upravo s mjesta čovjeka za „red i zakon“, ministra unutarnjih poslova, 1993. došao na vlast u Bavarskoj. I on je, kao i Beckstein, bio poznat po svojim tvrdim stavovima u pitanjima azila, sigurnosne politike i politike prema strancima.