Srbija kao oaza poštenja?

U Srbiji za svo ovo vrijeme nije bilo uhićenja ili afera sa zvučnim političkim imenima. Na osnovu toga bi se mogao steći utisak da je Srbija neka oaza političkog poštenja u regiji i svijetao primjer zemlje bez korupcije visoko pozicioniranih političara. Da li je to međutim dosita tako?

Mafije pod zaštitom?

Srbija svakako nije neka oaza bez političke korupcije, kaže za Deutsche Well Vladimir Goati, predsjednik organizacije Transparency Srbija. Ali problem je u tome da u zemlji visoka politička korupcija jednostavno nije procesuriana, jer je politička nomenklatura još uvek dovoljno snažna da spriječi delovanje antikorupcijskih tijela, dodaje Goati.

Upravo zbog toga postoje samo istrage na nekom mikro nivou, ali su čak i one dovela do saznanja o prosvjetnoj, naftnoj, putnoj I raznim drugim mafijama, ističe Goati: „Međutim, oni ljudi koji omogućavaju poslovanje tih mafija i koji im otvaraju prostor za djelovanje, oni su izvan istražnih radnji. I čini mi se da je to u ovom momentu velika slabost Srbije, koju ćemo vrlo brzo skupo platiti kada se budemo svrstali u red ozbiljnih kandidata za članstvo u Europskoj uniji“.

Loša vlast podstiče korupciju

Član Savjeta za borbu protiv korupcije Stjepan Gredelj kaže za DW da je Srbija u nekom prosjeku regije kada je riječ o korupciji. Jedino čega su građani za sada bili pošteđeni na unutarnjem planu su spektakularne afere poput one u Hrvatskoj s uhićenjem bivšeg premijera Sanadera. To međutim nikako ne znači da u Srbiji nema korupcije, kaže Gredelj:

Na sljedećoj stranici: Politički zaštićena krupna korupcija

„Naravno da u Srbiji postoji korupcija. Postoji li država u kojoj je vlast ovako loša, postoji li država u kojoj neke stvari još uvijek nisu razotkrivene, pa da možemo reći da tu nema korupcije? Korupcije ima svuda. Korupcija uglavnom znači prljavštinu države i državne uprave. A da li možemo reći da u Srbiji nema prljavštine u državnoj upravi? Ne možemo!“

Politička solidarnost za krupnu korupciju

Umjesto istinske borbe protiv kriminala i korupcije, vlast se odlučila za duh solidarnosti između političkih aktera, koji je nadvladao opći interes, ocjenjuje Goati. Upravo zbog toga se u medijima i u javnosti stalno govori o takozvanoj sitnoj korupciji. Tako se pričama o korupciji od 50 ili 100 eura, protiv koje se naravno takođe treba boriti, prikriva politički štićena korupcija, u kojoj se vrte milijuni eura, skreće pažnju Goati. Jedini primjer gdje se stiglo do sredine na hijerarhijskoj ljestvici korupcije je proces protiv bivšeg direktora „Željeznica Srbije“ Milenka Šarančića, smatra Goati:

„Mislim da je to najviši nivo do kojeg je stvar dosegla. Međutim, u ovim drugim zemljama stvar je došla do razine koja je nužna, a to je najmanje ministarska razina. Ali nije isključen ni predsjednički ili potpredsjednički nivo. To je ono što se za sada u Srbiji nije dogodilo.”

Obeshrabrena borba protiv korupcije

Vladimir Goati smatra da se na primjeru odnosa vlasti prema Agenciji za borbu protiv korupcije vidi i odnos prema borbi protiv korupcije. Pokušaj te Agencije da se onemogući da političari imaju dvostruke funkcije neslavno je završen, kaže Goati.

Kasnije je promjenjen i zakon, a u tome su sudjelovali i Ministarstvo pravosuđa, kompletna Vlada te Ustavni sud. Agencija je stoga odgurnuta na sporedni kolosijek i stječe se dojam da je obeshrabrena. Stoga trenutno ni s te strane ne dolaze impulsi da se ozbiljnije reagira na slučajeve korupcije, zaključuje Goati.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. ur.: Z. Arbutina