Srbija na prekretnici - otriježnjenje nakon parlamentarnih izbora

Prvi puta nakon puno godina politicka stvarnost srbijanskog društva izlazi na vidjelo: više od 40 posto biraca odlucilo se za nacionalisticku opciju i svoj je glas dalo dugogodišnjim ratohuškacima Miloševicu i Šešelju. Njihove su stranke u lov na glasove išli koristeci populisticke povike - politicki desnicarske parole o velikoj Srbiji i ekonomski ljevicarske parole o cijenama koje ce kontrolirati država. Veliki dio stanovništva još uvijek se dao upecati na te gluposti.

Ipak demokratski se tabor uspio stabilizirati, i to je pozitivna vijest ovih izbora: DSS, stranka Vojislava Koštunice znatno je ojacala u odnosu na prosinac 2000., Ðindicevi nasljednici u Demokratskoj stranci nisu ni izdaleka izgubili onoliko glasova koliko se strahovalo, a novi pragmaticari okupljeni u G17+ u startu su dobili više od 10 posto. Od osamnaest stranaka iz velike koalicije znane kao DOS s prošlih izbora velika vecina je nestala iz parlamenta i stranacki je krajobraz sada nešto pregledniji.

I s novim sazivom parlamenta zadace buduce vlade ostaju iste: ekonmija se i dalje mora voditi u smjeru tržišnog gospodarstva, a organizirani se kriminal mora suzbiti. I jedno i drugo dosadašnja je vlada, izabrana prije tri godine u velikoj euforiji, pokušala i za to višestruko platila cijenu: bolne ekonomske mjere dovele su narod u politicku letargiju, zbog koje su propala tri predsjednicka izbora. Planirane mjere protiv organiziranog kriminala tadašnjeg su srbijanskog premijera Ðindica koštale života. Ako Koštunicina stranka preuzme vodstvo demokratskih snaga u novom parlamentu, buduci da su nacionalisti i populisti toliko jaki, ne preostaje mu ništa drugo nego koalirati s Miroljubom Labusom i njegovim pragmaticnim tehnomenadžerskim G17+, ali i s neomiljenom strankom pokojnoga Ðindica. A kako se u koaliciju mora uzeti i jednog neuracunljivog partnera, stalnog prevrtljivca Vuka Draškovica - velike svade koje su i do sada cesto paralizirale parlament, ovime su vec predprogramirane. Osim toga, Koštunica je poznat po tome da je neodlucan i bez vizija, a time nije baš covjek za bolne ekonomske mjere. A kao jugoslavenski predsjednik pasivno je u jugoslavenskoj vojsci ostavio staru gardu, a time i dopustio neometano spajanje državnih struktura s mafijom. Ako ne bude napretka prema tržišnom gospodarstvu i ako ostane isprepletenost države, ekonomije i mafije Srbija ce definitivno ostati na repu Europe - a tamo ce desetljecima i ostati. (Andrej Smodiš)