Srbija: vlastodršci pišu povijest za učenike

Jugoslavenska kriza dovela je do potrebe za pronalaženjem dubljih motiva za raspad države. Osim političke retorike trebalo je pronaći i neku znanstvenu argumentaciju koja bi sve to potkrijepila, i u tu svrhu je iskorištena povijest, kao područje najpogodnije za tu vrstu manipulacije. Sve to je dovelo do ideološke intervencije u jednu znanstvenu granu kao što je povijest, koja je iskorištena i kao neka vrsta opravdanja za oružane sukobe.

Samo obrambeni ratovi

Nakon završetka rata u bivšoj Jugoslaviji očekivao se završetak takve političke zloupotrebe povijesti. Očekivali smo neke radikalnije poteze u osiguravanju autonomije povijesti, kaže povjesničarka Branka Prpa, ali se to, nažalost, nije dogodilo. Umjesto toga, povijest je ušla u polje parapsihologije i postala parapovijesna znanost, smatra Prpa.

Rezultat toga je da se povijest danas promatra kao sukob mišljenja. "Došli smo u situaciju u kojoj možete reći što hoćete, a to ne morate ničim potkrijepiti, opravdavajući se time da je to vaše mišljenje. Tako danas u Srbiji imate pokušaje rehabilitacije od Nedića pa nadalje, a mi imamo pouzdane povijesne dokaze da su bili kolaboracionisti - to nije pitanje mišljenja nego činjenica. No ovdje se raspravlja o nečemu što, s pozicije jedne znanosti i znanja, jednostavno ne može biti polje za raspravu", priča Prpa.

Povjesničari iz regije su se bavili i komparativnim analizama udžbenika povijesti. Srpski udžbenici su ocijenjeni kao žrtve ideološke konfuzije, u kojima postoji namjera da se prošlost uskladi s trenutnim političkim potrebama. Ti udžbenici stoga obiluju stereotipima po kojima je srpski narod jedini povijesno ispravan, vodi samo obrambene ratove, ne ugrožava narode oko sebe i uglavnom je žrtva naroda u okruženju.

Ukinuti monopol na povijest

Branka Prpa, koja je takođe bila sudionica susreta povjesničara iz regije, ističe da se situacija u Hrvatskoj popravila, jer je tamo ukinut monopol na izdavanje udžbenika: "Kod nas je Zavod za izdavanje udžbenika i dalje monopolska institucija, tako da njegovo rukovodstvo ovisi i od stranke koja je na vlasti. U ovisnosti od ideološke i političke orijentacije vlasti, tako je i Zavod plasirao udžbenike iz povijesti na tržište. Angažirali su one ljude koji su nudili povijesnu sliku Srbije koja je odgovarala tadašnjoj političkoj nomenklaturi na vlasti. Svi ti udžbenici su i dalje službeni udžbenici - proizvedeni su u posljednjih nekoliko godina, a Vi ne možete pisati nove udžbenike svakih godinu dana. A onda je došlo do temeljnih pokušaja revizije povijesti, što se nažalost pretvorilo u državnu politiku u koju se uključilo i sudstvo."

Ako bismo pokušali ustanoviti gdje smo danas u odnosu povijesti i nacionalizma, ili povijesti i politike, mora se reći da je područje povijesti po prvi puta ušlo u područje sudske arbitraže, ističe Prpa. Postavlja se sada pitanje šta mogu učiniti povjesničari ako žele napisati ili izjaviti nešto o povjesnim ličnostima koje su rehabilitirane sudskim putem. "Što bi bilo kada bih ja, kao povjesničarka, napisala zašto mislim da je Dragiša Cvetković, kao predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije, povukao niz pogrešnih poteza i morao se s pravom povući zbog masovne pobune građana i demonstracija 27. ožujka 1941. godine?", ističe Prpa.

Budući da je Cvetković sudski rehabilitiran, navodi ona, znači li to da nekakav tužitelj ima pravo tužiti mene kao povjesničarku, jer ja tvrdim da je Dragiša Cvetković čovjek nekih određenih karakteristika? Ili, što će se dogoditi ako tvrdim da su neki drugi, koji su sada rehabilitirani, zapravo počinili ratne zločine, dodaje Prpa.

Upravo zbog svega toga nije samo pitanje udžbenika nešto gdje se reflektira jedna iskrivljena slika nas samih kroz vrijeme, zaključuje Prpa. Pažnja se mora obratiti i na cjelokupni politički kontekst, u kome se poviješću bave sudovi. U tom kontekstu se po njenim riječima državna politika može promatrati i kao ključni revizor povijesti.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. ur.: Snježana Kobešćak