Stalna opasnost prijeti na cesti Bagdad - Aman

Otmice stranaca, prepadi na konvoje kako savezničke vojske tako i na civile - tamo su oteta i potom pogubljena dva pripadnika njemačkih jedinica GSG-9 koji su čuvali veleposlanstvo Njemačke u Bagdadu - to je svakodnevnica na praktično jedinoj cesti koja povezuje Bagdad sa Jordanom. Prilika za zasjedu ima nebrojeno mnogo - ona vodi južno od Sirijske pustinje preko brdskog masiva Hamad ali ako se odabere ovaj put mora se prijeći rijeka Eufrat upravo kod mjesta koje je već postalo simbolom borbe sunita protiv okupatora - Faludže.

Načelno, napad američkih snaga na Faludžu je privremeno obustavljen - ovog prijepodneva je objavljeno kako će taj prekid vatre potrajati još 48 sati, ali teško se može reći kako vlada prekid svih borbi. Samo u protekla dva dana je američka vojska i službeno priznala pogibiju četri vojnika "zapadno od Bagdada" - kako zvuči fraza iza koje se najčešće krije upravo ova prometnica prema Jordanu i sam grad Faludža. Taj je grad ostao u sjećanju po brutalnom obračunu sa mrtvim tijelima četri amerikanaca prije dva tjedna nakon kojih se američka strana obavezala na osvetu i kažnjavanje odgovornih ali je ofanziva na Faludžu koja je počela prošlog ponedjeljka pokazala - ovaj vojni sukob se ne može niti usporediti sa vojnim operacijama protiv snaga Saddama Husseina. Internet izdanje lista "Der Spiegel" objavio je prijevod arapskog chat-rooma u kojem izgleda barem jedna osoba izvještava svojeg rođaka u inozemstvu što se dešava u gradu - i barem prema tim riječima koje se dakako moraju uzeti sa oprezom - tamo se doista desila noćna mora američkih snaga: oružije u ruke je uzelo i staro i mlado a najžešći borci protiv okupatora su upravo pripadnici novi iračkih snaga sigurnosti koje su obučili i naoružali amerikanci - ali su dakako ostali Iračani. "Kada vidiš što postižu sa svojim oružjem, čini ti se kao da se Anđeli bore na tvojoj strani" piše taj stanovnik Faludže.

No od tog je razgovora prošlo već deset dana - i tko zna da li je autor tih redaka još živ. Najmanje 600 pobunjenika je poginulo ali mnogi su pokopani a da njihova pogibija nije nigdje ni zabilježena. Gotovo trećina stanovnika pobjegla je iz grada koji broji oko 200.000 stanovnika iako savezničke snage iz grada nisu puštale osobe koje su mogle sudjelovati u borbama. I američki gubici su veliki jer se napad pretvorio u mukotrpne ulične borbe i od nedjelje traje prekid napada i vode se pregovori. Na njima sudjeluju i predstavnici Faludže, predstavnici Iračkog upravnog vijeća i savezničkih snaga ali kompromis je teško postići: prvotni zahtjev amerikanaca o predaji počinitelja brutalnog obračuna sa četri Amerikanca pretprošle srijede došli su već do spremnosti da američka vojska sigurnost u gradu prepusti samo iračkim snagama. Jer čak ako se i vojno slomi ovaj otpor, teško da će to trajno išta promijeniti: jer i Saddam Hussein je svoju moć ostvarivao putem doušnika i pouzdanika. Čak ako su pouzdane statistike koje tvrde kako čak 60% Iračana podržava vojnu intervenciju radi svrgavanja bivšeg diktatora, sve napade na strance koji se dogode na cesti prema Jordanu lokalno stanovništvo - ako ih se pita - za svaki slučaj odgovaraju kako ništa nisu vidjeli niti čuli.

Jer pobuna sunita i bivših pristaša Saddama Husseina tek je jedna nevolja okupacijskih snaga za koje i glavni povjerenik Europske Unije Romano Prodi kaže kako je "toliko loša koliko to uopće može biti": čitava ova serija otmica stranaca - bez obzira koliko perfidna bila u svojim namjerama i brutalna u svojim postupcima - uopće se niti ne može povezati sa muslimanskom vjerom i arapskim običajima iako se iza barem nekih pretpostavljaju šiitske organizacije poput samozvane "Iračke brigade Mudžahedina" koje su na primjer otele tri japanska državljana. Ali ove otmice ne slijede samo cilj prekinuti međunarodnu pomoć kako bi Irak doista postao leglo međunarodnog terora - nego je to i pritisak na američke snage. Jer po Ženevskoj konvenciji, okupacijske snage su odgovorne za sigurnost na području kojeg su zauzele - i toga su svjesni i u američkom zapovjedništvu. Brigadni general Mark Kimmitt: "Svakako razumijemo što gradovi poput Krebele ili Nadžafa znače za stanovnike ove zemlje i za šiitske vjernike. Ali mi imamo obavezu i odgovornost da osiguramo sigurnost i mir u ovoj zemlji."

Osobito Nadžaf - mjesto gdje je pokopan kalif Alija, zet proroka Muhameda koji je ubijen 661. i šiiti ga slave kao prvog svojeg imama - težak je zadatak za američke snage. Samo par koraka od džamije gdje je pokopan svoje je utočište našao Muktad al Sadr, šiitski vođa koji je pozvao na ustanak. Saveznici ga žele "živog ili mrtvog" a oko Nadžafa su od jutros počeli gomilati snage za napad.