Strah budista od islama

Što se to točno dogodilo u incidentu nedaleko od popularnog turističkog mjesta Kandyja u središtu Šri Lanke, što je tko kome rekao i kako je sukob počeo nemoguće je reći. Ishod je da su četiri osobe pretukle jednog stanovnika te otočke države.

Teško da bi se time itko ozbiljnije bavio da napadači nisu bili muslimani, a žrtva budist. U čitavoj Šri Lanki je eksplodiralo nasilje protiv muslimana koje je trajalo danima. Na čelu tog nasilja su bili upravo budistički redovnici i organizacija redovnika koja već u imenu nema baš ničega miroljubivog: Bodu Bala Sena, što bi se moglo prevesti kao "Budističke snage".

Područje njihovog djelovanja su bile i socijalne mreže gdje su se širili i najbizarnije optužbe: da muslimani budistima u njihovu odjeću i hranu stavljaju kontracepcijska sredstva kako ne bi dobili djecu i kako bi izumrli. U nasilju koje je izbilo su dvije osobe poginule, uništen je čitav niz džamija, kuća i trgovina koje su bile u posjedu muslimana. Vlada je na koncu morala uvesti izvanredno stanje i naravno, blokirati socijalne medije na 12 dana.

Zvonce, narančasta haljina i automatska puška

Zapad je zapravo bio iznenađen i nasiljem u Mjanmaru protiv muslimana etničke skupine Rohingye. Makar tamo žive i druge muslimanske skupine, a i nasilje bez prestanka traje još od 2012., tek je progon stotina tisuća Rohingya svijetu otkrio razmjere te netrpeljivosti. I opet su na samom čelu progona bili budistički redovnici.

I u Tajlandu gotovo već dva desetljeća vladaju netrpeljivost i nasilje između budista i muslimana u kojemu je od 2004. do 2015. po pisanju Bangkok Posta život izgubilo najmanje 6.500 osoba. Makar se za tu zemlju mora reći da u njoj postoji i čitav niz dobro organiziranih muslimanskih skupina koje teže stvaranju muslimanskog kalifata na jugu. No i tamošnja vlada odgovara "čvrstom rukom", iako humanitarne udruge upozoravaju kako se kod devet od deset žrtava u tim sukobima radilo o civilima.

I u Tajlandu su budistički redovnici u prvim redovima ovoga sukoba. U toj zemlji čak postoje i takozvani "redovnici-vojnici" koji žive u samostanima i, kako im vjerski propisi nalažu, prose milodare od vjernika – ali koji se ne odriču svog oružja. U listopadu 2015. u toj zemlji popularan budistički redovnik Phra Maha Apichat je preko socijalne mreže zagovarao jednostavno načelo odmazde: za svakog ubijenog budističkog svećenika treba spaliti jednu džamiju. Taj redovnik je doduše isključen iz budističke zajednice, ali napetosti i sukobi i dalje traju.

Zvuči poznato: nacija isto što i vjera

U sve te tri zemlje takvi budistički redovnici čine manjinu, ali to je manjina čiji se glas najbolje čuje. Michael Jerryson, profesor religija s američkog državnog sveučilišta Youngstown objašnjava kako je prije svega strah ono što nagoni na te sukobe: „U svim tim zemljama sam od redovnika čuo kako je budizam ugrožen i kako muslimani žele preuzeti dominaciju". Ali u svakoj od tih zemalja onda ima i osobitosti koji još više potpiruju tu netrpeljivost.

Konkretno, u Mjanmaru je tradicionalna religija teravadski budizam koji tvrdi da je najstariji i "najizvorniji" oblik te religije tako da se tu navodno pokušava uništiti kolijevka budizma. Sve je postalo još kompliciranije u kolonijalno doba: „Dok su Britanci vladali Mjanmarom i Šri Lankom dogodilo se da je bio razorena Sangha, društveno uređenje budista koje je bilo povijesno njegovano", objašnjava Jerryson. Tajland formalno nikad nije bio kolonija, ali je bio opkoljen britanskim i francuskim kolonijama tako da je i on strahovao za svoju neovisnost. I tamo se tako pojavilo pitanje: tko će zaštititi budiste?

I u nacionalnim pokretima tih zemalja nastalih početkom 20. stoljeća je, slično kao u nacionalnim pokretima u zemljama bivšeg sovjetskog carstva koncem tog stoljeća, vjera bila važan sastojak te težnje za neovisnošću. Razlozi i politički čimbenici su bili različiti u svakoj od tih zemalja, ali kako nas upozorava Jerryson, jedno im je bilo zajedničko: „Čvršći oblik vjerskog nacionalizma i vjerski identitet pod plaštom budizma." Sve do današnjih dana je tamo nemoguće razlikovati nacionalnost od vjerske pripadnosti: "Biti vjerni građanin Mjanmara automatski znači biti i budist."

"Svaka religija ima dugu povijest nasilja"

Uvjerenje budista da su ugroženi je duboko ukorijenjeno i zapravo integralni dio budističkog identiteta. Kada je riječ o netrpeljivosti prema muslimanima zapravo tamošnjim budistima nije niti trebala neka "pomoć" iz inozemstva, ali je  "transnacionalna islamofobna religija koja je došla sa Zapada" u svakom slučaju još više rasplamsala tu mržnju.

Mnogi ljudi na Zapadu "budizam vide kao miroljubiv oblik suživota, a islam nasilnički, što je – na žalost – potpuno pogrešno", tvrdi profesor. "A mislim i da to uvjerenje škodi i ljudima, njihovoj povijesti i kulturi." Kao stručnjak za svjetske religije ukazuje kako "svaka globalna religija upućuje i poučava ljude miroljubivom odnosu i pronalaženju mira sa samim sobom", kaže Jerryson: "Ali svaka religija, uključujući i budizam, ima i dugu povijest nasilja."

Isto tako, objektivno gledano, jednostavno je pogrešno i mišljenje kako je budizam u tim zemljama "ugrožen". U sve te tri zemlje budisti čine uvjerljivu većinu stanovništva, a muslimani tek razmjerno malenu skupinu: u Šri Lanki je oko 10% stanovništva muslimansko, u Tajlandu oko 5%, a u Mjanmaru 4% od oko 67 milijuna tamošnjih stanovnika. "Ta populacija se nije značajnije mijenjala u posljednja četiri desetljeća", upozorava Jerryson, makar je natalitet muslimanskog stanovništva često u prosjeku nešto malo veći. Kada je riječ o jugu Tajlanda, problem je i što je velik broj budista pobjegao iz tog područja kad je počelo nasilje tako da se sada čini da je to područje s nešto više muslimana.

Treba stvoriti novi, njihov oblik suživota

U odgovoru na pitanje može li se to nasilje smiriti i prevladati mržnja, profesor Jerryson nije osobito optimističan. Tu, smatra on, postoje dva problema: prvi su sami budistički redovnici koji pozivaju na nasilje, makar i među njima ima i onih koji zaziru od nasilja. Jer ljudi vjeruju u ono što im govore redovnici. "Riječi pomirenja trebaju doći od onih koji predstavljaju moć u pojedinim kulturama", kaže Jerryson.

A drugi problem je što će biti izrečeno u tim riječima pomirenja: Jerryson upozorava kako i zapadni političari, nevladine udruge i novinari tjeraju tamošnje stanovništvo i aktiviste da prihvate i zagovaraju u osnovi posve zapadni koncept suživota i tolerancije što onda na koncu stvara učinak posve suprotan od željenog. Treba zapravo pronaći potpuno drugi oblik pomirenja primjeren stanovništvu jugoistoka Azije: "Trebamo početi mnogo više raditi na pregovaranju i razgovarati s budističkim redovnicima. Oni u tim zemljama dokazano imaju autoritet i u širenju riječi mržnje, ali i u širenju riječi pomirenja", smatra Jerryson.