"Ne osjećam se sigurno"

„Prolaziš kroz klub i odjednom se tuđe ruke nađu po cijelom tvom tijelu: po stražnjici, po grudima." Ovako 19-godišnja Alina Sonnefeld opisuje situaciju u kojoj se našla već nebrojeno mnogo puta otkako je prije tri godine počela izlaziti u klubove. Jednom ju je jedan muškarac napastovao i nije prestajao ni nakon višekratnih upozorenja, a na kraju ju je čak i poljubio. Sada je u jednom otvorenom pismu kritizirala vodstva klubova u istočnonjemačkom gradu Jeni gdje živi. No apel se odnosi i na sve klubove u Njemačkoj. „Noću se u vašem klubu ne osjećam sigurno", žali se 19-godišnjakinja. Ona, kako kaže, rado posjećuje alternativne klubove u svom gradu. No nakon nekog doba noći počinju pipkanja protiv njezine volje.

Potpuno normalna pojava?

„Na početku sam mislila da je tako nešto normalno", kaže Alina. Tek kada se počela malo više baviti problematikom seksizma postalo joj je jasno da tu nešto nije u redu. „Meni se dogodilo toliko stvari koje su nevjerojatno neugodne i nimalo bezazlene." Odlučila je izići u javnost tek kada je shvatila da nije usamljena sa svojim problemima. Tada je donijela odluku da se obrati javnosti i zajedno sa šest svojih prijateljica napisala otvoreno pismo koje je nakon objavljivanja u lokalnom dnevniku Ostthüringer Zeitung naišlo na velik odjek javnosti. Sociologinja Monika Schröttler s Tehničkog sveučilišta u Dortmundu je već provela nekoliko reprezentativnih ispitivanja na temu nasilja nad djevojkama. I rezultati su drastični: 60 posto djevojaka i žena je potvrdilo da su bile žrtvama seksualnog nasilja. No istodobno u nekim dijelovima Njemačke, poput Tirinške, prijava zbog seksualnog zlostavljanja gotovo da i nema.

Strah i sram

Alina Sonnefeld i njezine prijateljice također nisu odmah zlostavljanja prijavile redarima u klubu zbog čega sada žale. No ona u svom pismu također upire prstom i u upravu kluba: „Atmosfera je takva da nisam sigurna da bi naišla na razumijevanje da sam vam se obratila." Sara Gassen iz tradicionalnog studentskog kluba u Jeni „Rosenkeller" razumije Alinine dvojbe. „Mnogim ženama je neugodno pričati o napastovanjima. Neke misle da će klub zbog toga imati problema, no to su neutemeljeni strahovi", kaže Gassen. Neke djevojke čak ni ne žele da napasnik (ili napasnica) budu odmah izbačeni iz kluba. Istraživanja na temu spolne nejednakosti pokazuju da seksizam živi od ustaljenog odnose između muškarca i žene. Napastovane žene se osjećaju podređenima što ih koji put sprječava da poduzmu odlučujuće korake.

"Važna društvena tema"

Muškarci počinitelji se mogu svrstati u dvije kategorije: neki se tako ponašaju jer smatraju da se nalaze na društvenom položaju koji im omogućava takvo ponašanje. Drugi pak, kako kaže sociologinja Schröttler, djeluju iz osjećaja manje vrijednosti. No za Alinu je i jedan drugi aspekt također pomalo traumatičan. „Bilo mi je teško prihvatiti činjenicu da se u klubovima gdje izlaze ljudi koji dijele slične svjetonazore kao i ja ne mogu slobodno kretati", kaže Alina. Još rjeđe od prijavljivanja napastovanja policiji žene sa svojim iskustvima izlaze u javnost. Jer reakcije nisu uvijek ohrabrujuće i pozitivne. To je na svojoj koži iskusila i Alina. Na internetu je izložena poruzi koja umanjuje njezin problem sa seksizmom. Neki ju čak optužuju da je zbog svojih ljevičarskih političkih stavova kriva za dolazak izbjeglica u Njemačku koji su, prema komentarima, najčešći počinitelji seksualnih napastovanja u klubovima. No, kako Alina kaže, napasnici su u njezinom slučaju većinom bili „obični", njemački gosti, a ne izbjeglice.

No unatoč žestokim raspravama koje je potaknulo njezino otvoreno pismo, Alina je zadovoljna. „Sada će možda i pokoja 16-godišnjakinja smoći hrabrosti i prijaviti seksualno napastovanje." Prilikom susreta s vlasnicima klubova u Jeni su dogovorene informativne akcije. I sigurnosno osoblje će biti prisutnije. „Podigla sam svoj glas i nešto se promijenilo. I to je dobro", zaključuje Alina.