Stranka koja je promijenila Njemačku - 40 godina Zelenih

Bila je to jedna izrazito šarena gomila koja se 12. i 13. siječnja 1980. godine okupila u Karlsruheu: tu su bili i veterani studentskog pokreta iz 1968. godine, ekolozi, borci za mir, konzervativci, aktivisti za prava životinja, feministice i komunisti. Mnogi muškarci su imali duge brade i nosili hlače s naramenicama u svim mogućim bojama, a žene pletene pulovere, uglavnom samostalne ručne izrade. A na kraju skupa se rodila jedna nova stranka koja je trebala promijenila zemlju. Tada su osnovani njemački Zeleni.

Zatvoreni stranački sustav do pojave Zelenih

Za etablirane stranke u Njemačkoj to je bilo nešto sasvim novo i nepoznato. Od završetka Drugog svjetskog rata su demokršćani (CDU, CSU), socijaldemokrati (SPD) i liberali (FDP) gotovo samostalno određivali politiku tadašnje Savezne Republike. Ali već 1983. je Zelenima pošao za rukom ulazak u Bundestag, gdje su na početku na njih gledali kao na mješavinu osobenjaka i neodgojene djece. Generacija koja je još bila pod utjecajem studentskih nemira kasnih šezdesetih, ubrzo je u toj stranci preuzela vodeće pozicije. Otto Schily, ljevičarski pravnik, okarakterizirao je prvi zeleni zastupnički klub. Joschka Fischer, koji je u Frankfurtu djelovao u nasilnim ljevičarskim krugovima, postao je prvi ministar iz stranke Zelenih. On je 1985. imenovan za ministra za zaštitu okoliša savezne zemlje Hessen.

Poštovanje prema osnivačima Zelenih

Sve to se davno dogodilo, ali današnji Zeleni se živo sjećaju osnivača svoje stranke. Poput člana predsjedništva Zelenih Michaela Kellnera. „Gajim veliko poštovanje prema toj generaciji, koja je nevjerojatno promijenila ovu zemlju. I sebe isto tako. Sada oni dostojanstveno sijede. Zbog toga smo svjedoci i uspjeha Zelenih kod građana starijih od 60 godina", kaže Kellner za DW.

Borba protiv nuklearne energije, zagovaranje razoružanja na Istoku i Zapadu, obrana građanskih prava: te teme su igrale središnju ulogu tijekom prvih godina njihovog djelovanja. A 1998., gotovo 20 godina poslije osnivanja stranke, Zelenima je uspio ulazak u samo središte moći: Joschka Fischer je postao savezni ministar vanjskih poslova, Zeleni su zajedno sa SPD-om sedam godina vladali Njemačkom. Zeleni su tada doživjeli najveću prekretnicu u svojoj povijesti: Fischer je odobrio sudjelovanje njemačkih vojnika u zračnim napadima NATO-a, bez mandata UN-a, na Saveznu Republiku Jugoslaviju koja se tada sastojala od Srbije (s Kosovom) i Crne Gore. Prvi put poslije Drugog svjetskog rata njemački vojnici su bili u borbenoj misiji. Do tada strogo pacifistička stranka ga je s mukom slijedila. Na njega je zbog toga tijekom jednog stranačkoga kongresa bačena vrećica napunjena crvenom bojom.

Prije 30 godina: okupio se „Savez 90" (Bündnis 90)

Michael Kellner je tada bio novi član stranke i bio je protiv Fischera. Nakon pobjede tadašnjeg ministra vanjskih poslova na stranačkom kongresu 1999. godine održanom u Bielefeldu, dugo je razmišljao o tome treba li napustiti Zelene. No, ipak je ostao, jer su mu temeljni ciljevi stranke bili važniji. Kellner o razlozima ostanka u stranci za DW kaže: "Zato što smo unijeli vlastite ideje u politiku, naime, ideje da je za ljude važno kada se pitanjima zaštite okoliša i prirode, te zaštite klime bavi i visoka politika."

Još prije toga, u vrijeme dok su bili oporba, dogodila se još jedna radikalna prekretnica: Zeleni sa Zapada su nakon pada Berlinskog zida dobili istomišljenike na Istoku. Različiti građanski pokreti, među kojima je bio i „Novi forum" ( Neue Forum), udružili su se u Savezu 90.  U svibnju 1993. obje grupe spojile su se u jednu stranku, koja od tada nosi službeni naziv: „Savez 90 / Zeleni (Bündnis 90 / Die Grünen). No, ni do danas Zeleni se nisu u potpunosti etablirali na istoku Njemačke, njihovi rezultati na izborima tamo su daleko ispod onih na zapadu zemlje, posebno u velikim gradovima nekadašnje Savezne Republike Njemačke.

2002.: Prvo odustajanje od nuklearne energije

Drugi važan rezultat vladavine Zelenih bilo je odustajanje od nuklearne energije. Nakon duge i istrajne borbe, politika i gospodarstvo su se 2002. složile oko toga da se taj cilj ostvari do 2020. Za Annalenu Baerbock, današnju šeficu stranke, je to odlučujući događaj. Ona je tada imala 22 godine. „Jasno pokazati da politika može dovesti do promjena, čak i onda kada je otpor vrlo veliki: za mene je to bilo crveno-zeleno odustajanje od atomske energije. To sam tako vidjela: sudjelovanjem Zelenih u vladi provedeno je ono za što se godinama borilo".

Kasnija vlada je najprije povukla tu odluku, ali je potom uslijedila nuklearna katastrofa u Fukušimi 2011. godine i nakon toga je odustajanje Njemačke od nuklearne energije napokon zapečaćeno. Zeleni su u ispitivanjima doživjeli uspon i spektakularno pobijedili na parlamentarnim izborima u gospodarski snažnom Baden-Württembergu. Winfried Kretschmann postao je prvi zeleni premijer u jednoj saveznoj zemlji.

Već mjesecima iznad 20 posto

Otkad se zaštita klime nalazi u samom vrhu političke agende, Zeleni se u izbornim anketama stabilno drže na preko 20 posto, a dio su vlada u 11 od 16 saveznih pokrajina.Na saveznoj razini Zeleni su izgurali socijaldemokrate s drugog mjesta na ljestvici snage političkih stranaka. Na europskim izborima prošle godine ostvarili su rekordan rezultat od 20,5 posto. U svakom slučaju, u posljednjih pet godina Zeleni su u usponu: mnogi mladi su se pridružili stranci, broj članova je porastao s oko 60.000 na gotovo 100.000. Jedan od njih je i Georg Kurz, glasnogovornik organizacije koja okuplja mlade kadrove "Zelena mladež". Za njega su ključni događaji iz bliske prošlosti: „To je prošla godina u kojoj se moglo vidjeti da su se vremena promijenila, u kojoj je sve više i više ljudi počelo shvaćati da ovako ne ide dalje, da se moramo fundamentalno promijeniti. Zapravo, sada nastupa odlučujuća faza u povijesti Zelenih."

Naime, riječ je o stvarnoj borbi protiv klimatskih promjena. Mnogi promatrači polaze od toga da Zeleni imaju dobre izglede da ponovo, nakon sljedećih parlamentarnih izbora 2021. godine, ponovno uđu u saveznu vladu u Berlinu. U tako svjetlu budućnost te daleke 1980.  nitko nije vjerovao.