Stravičan lov na "bijele crnce"

"Ubijaju nas kao životinje!" To kaže Bonface Massah iz udruge Ljudi s albinizmom iz Malavija. On je kao albino naviknut na poruge, izolaciju i predrasude. No u njegovoj domovini je svakodnevica često još drastičnija: ljudi s genetski uvjetovanim nedostatkom pigmenta žive u stalnom strahu za vlastiti život.

Prema podacima organizacije za ljudska prava Amnesty International (AI), u posljednjih godinu i pol u Malaviju je ubijeno najmanje 18 albina. Policija je izvijestila o više od 60 napada na njih. Neprijavljenih slučajeva je sigurno još znatno više. Albinizam je na jugoistoku Afrike relativno raširen. Samo u Malaviju živi oko 10.000 albina.

Članovi obitelji kao počinitelji

Kriminalci love te tzv. "bijele crnce", ubijaju ih i prodaju vračevima. Ponekad se pljačkaju i grobovi umrlih. UN upozorava da postoji unosno ilegalno tržište: za tijelo umrlog albina navodno se može dobiti i 66.000 eura. Noga vrijedi oko 2.000 eura. To je puno novca u siromašnoj zemlji poput Malavija. Zato čitave bande kreću u lov na albine, kaže Simeon Mawanza iz Amnesty Internationala i priča: "Vidio sam fotografije žrtava. To nikome ne bih želio pokazati. Užasno je. Čovjek se pita što se događa u glavama tih kriminalaca."

Za taj brutalni lov i trgovinu glavni je krivac rašireno praznovjerje u Malaviju. Mnogi ljudi vjeruju da albini nisu živa bića nego duhovi. I da dijelovi njihovih tijela donose sreću i blagostanje. Pojedinci su uvjereni da se kosti albina sastoje od čistog zlata.

Otkad je postalo poznato da se prodajom albina može obogatiti, oni žive u vječnom strahu. Imaju osjećaj da više nikome ne mogu vjerovati. Jer, ponekad su počinitelji čak i članovi obitelji, izvještava Simeon Mawanza: "Recimo kao u slučaju dvogodišnje djevojčice Whitney. Ona je oteta iz sobe u kojoj je spavala s majkom. Nekoliko dana kasnije pronađeni su zubi, kosti i pelena koji su pripadali Whitney. Policija je uhitila pet osoba. Jedna od njih je otac djevojčice."

Predsjednik se srami

Amnesty International optužuje malavijsku vladu da premalo čini za zaštitu albina. Ponekad počinitelji dobivaju smiješno niske novčane kazne i pušta ih se na slobodu za nekoliko dolara.

U stvari su Malavijci ponosni na svoju miroljubivost i ljudskost. Ova zemlja samu sebe naziva "toplo srce Afrike". Ali s obzirom na progon albina, čak je i malavijski predsjednik Peter Mutharika izjavio da se srami svoje zemlje: "Praznovjerje, glupost i neznanje ljude tjeraju na takva djela. Za mene kao malavijskog predsjednika to je strašno. Sramim se zbog toga."

On je najavio da će poslati državne službenike u susjednu Tanzaniju kako bi učili iz iskustva te države. Naime, i Tanzanija je imala sličan problem s napadima na albine. Nakon toga je vlada zabranila "tradicionalne vračeve".

Za Ikponwosa Eru, UN-ovog stručnjaka za ljudska prava, krajnje je vrijeme da malavijska vlada poduzme korake protiv lova na albine. Jer, kako kaže, u protivnom će oni uskoro potpuno nestati iz te zemlje.