Stravična svjedočanstva nedjela poljskih svećenika

U katoličkoj Poljskoj je dugo vremena bio tabu uopće spominjati spolno napastovanje djece od pripadnika Crkve. Sad se na internetu pojavio dokumentarni film o tome - i već je uzburkao čitavu Poljsku.

Samo u tri dana je dokumentarni film vidjelo 11 milijuna ljudi. Ne na velikom ekranu ili u najboljem vremenu emitiranja na televiziji, nego je premijera filma "Nemoj reći nikome" bila na Youtubeu (Youtube: "Nemoj reći nikome"). Film je i financiran prilozima sakupljenim preko interneta jer autori nisu mogli naći medijsku kuću koja bi producirala film takvog sadržaja.

Sad pak novinari stoje u repu kako bi napravili intervju s autorima. Od kako se pojavio na mreži, o tom filmu govori čitava Poljska. "Mislim da je upravo sad bila potreba za takvim filmom. U medijima se pojavljuje sve više članaka o tome, a već je film Klerus promijenio način kako se diskutira", kaže režiser Tomasz Sekielski. Po gledanosti priloga na Youtubeu u Poljskoj se film odmah uspeo na prvo mjesto, ali gleda ga se i u drugim državama kao što su Island, Irska ili Norveška. Verzija s titlovima na engleskom širi se čitavim svijetom.

I ovaj poljski film je pokazao kako nipošto ne treba misliti kako "toga kod nas nema" - masovno ga se gleda i u Irskoj ili Islandu. Pitanje je jedino koliko Crkva želi biti iskrena u rasvjetljavanju tih žalosnih zločina.

Gledati u oči mučitelju

Braći Sekielski - brat režisera Marek je producent - nije samo uspjelo žrtve spolnog zlostavljanja dovesti pred kameru, nego su ih suočili i s onima koji su ih silovali. Počinitelji, u međuvremenu u visokoj životnoj dobi u filmu se suočavaju sa svojom vlastitom prošlošću. Nakon što su godinama šutjeli, protagonisti filma otkrivaju i najintimnije detalje: "Imala sam sedam ili osam godina. Pipali ste me na mjestima gdje niste smjeli, po intimnim dijelovima", govori Anna kojoj je sad 39 godina i gleda u oči svećenika koji joj je to činio. Tek nakon nekog vremena i ona uspijeva djelo nazvati pravim imenima: "Masturbirali ste s mojom rukom." Svećenik koji nešto potišteno sjedi pred njom, djeluje na neki način kao da je dugo čekao da će doći ovaj dan, možda sa strahom, a možda čak i s nekim olakšanjem da se suoči sa svojim teškim grijehom. S rukama pred licem svećenik pita: "Što da sad činim?" Kaje se zbog svojih djela i često moli za one koje je on zlostavljao. Da je Anna došla ranije i dok je bio u punoj snazi, možda bi "nekako ispravio" svoj grijeh. "Jeste li mi sad ponudili novac", pita Anna s gađenjem. Nikakav novac ne bi mogao ispraviti počinjeno.

Kako uopće da "nekako ispravi" ono što je počinio? I za same svećenike je otkriće tih strašnih grijeha svojevrsno olakšanje...

Debeli zidovi Crkve

Od premijere svi govore o tom filmu i ne samo na internetu. U zemlji u kojoj se još uvijek oko 90% građana smatra katolicima riječ svećenika ima težinu, osobito na selu. Tako je i ova tema koja zadire pod kožu o zlostavljanju pripadnika crkve ravno potresu koji pogađa čitavo društvo. Ne samo zbog osobnih svjedočanstava žrtava, nego i zato jer film otkriva kako se čitava Crkva ograđivala od žrtava. Zatvorena vrata, priče kako su se žrtve - dakle djeca! - sami morali braniti, opće nepovjerenje prema žrtvama i njihovim svjedočanstvima. Sve to i mnogo toga drugog ovaj film pokazuje na jednako upečatljiv način kao i slučajeve spolnog zlostavljanja od kojih vam se diže kosa na glavi.

Društvo | 06.01.2018

"Pedofilija u Crkvi je uvijek problem čitavog sistema", kaže isusovački svećenik Jacek Prusak u razgovoru emitiranom na privatnoj postaji TVN24. "Ne treba to reducirati na počinitelje. To je naime samo jedna strana medalje. Druga je sama institucija u kojoj su počinitelji i koja im je olakšala da čine ta djela ili čak ih opravdavala", kaže ovaj Isusovac.

Već je film Klerus kroz fiktivne likove prikazao potiskivanje i šutnju o počinjenim zlodjelima, ali sve to još premašuju stvarni sudionici u ovom dokumentarnom filmu. Film prikazuje i jednog od rijetkih svećenika koji je zbog spolnog zlostavljanja sjedio u zatvoru, na drugom mjestu je opet od Crkve zadužen za dušobrižništvo o djeci i mladima. Skrivenom kamerom ga se vidi kako opet pred djecom stoji u crkvi. Sad je ta osoba sama zatražila otpust iz svećeničkog reda.

Prvi ljudi Crkve u Poljskoj, nadbiskupi Polak i Gadecki su brzo - i potpuno promijenili mišljenje nakon što je film bio prikazan.

Potpuni preokret stava Crkve u Poljskoj

Nije se trebalo dugo čekati niti na reakcije Katoličke crkve u Poljskoj. Prvi čovjek Crkve, nadbiskup Wojciech Polak, je brzo reagirao. Prije nego što je film bio prikazan je to bilo drugačije. Kao i od mnogih drugih visokih dužnosnika Crkve je i nadbiskup odbio suradnju s autorima filma. Na kraju dokumentarca je prikazan i službeni odgovor Episkopata kako je film "pristran".

Nakon premijere odjednom se dogodio zaokret od 180 stupnjeva: već tog vikenda kad se pojavio na mreži, vrh Katoličke crkve u Poljskoj se ispričao žrtvama. Nadbiskup Polak je zahvalio autorima filma zbog njihove "hrabrosti" i izražava svoju potresenost. "Golema patnja žrtava budi osjećaj bola i srama. Zahvaljujem svima koji su našli hrabrosti govoriti o svojim patnjama. Ispričavam se za svaku ranu koju je počinio neki od pripadnika Crkve", piše nadbiskup u pismenom priopćenju.

U sličnom tonu se izražava i predsjednik Poljske biskupske konferencije, nadbiskup Stanislaw Gadecki, ali su se među poljskim crkvenim dostojanstvenicima čula i druga mišljenja. Tako je nadbiskup Gdanjska Leszek Glodz koji pripada konzervativnom krilu Crkve u Poljskoj jednoj novinarki izjavio kako ima "pametnijeg posla", nego gledati "bezvrijedne" filmove. Nakon toga su pred njegovom rezidencijom pripadnici liberalne i prema Crkvi kritične stranke Proljeće priredili prosvjed gdje su na velikom ekranu prikazali nadbiskupu čitav film (na naslovnoj fotografiji).

Na javno prikazivanje filma pred palačom konzervativnog nadbiskupa koji kaže kako ima "pametnijeg posla" nego gledati ove užase je brzo došla i policija. Ali u čitavoj Poljskoj se promijenilo raspoloženje prema tim grijesima pripadnika Crkve.

Slijede li djela nakon riječi?

Film je potresao i političare Poljske. Čak i Grzegor Schetyna, predsjednik oporbene Građanske platforme koja je inače sklona dobrim odnosima s Crkvom, morao je priznati: "Borba protiv pedofilije nije borba protiv Crkve. Ali kako bismo zaštitili djecu nećemo stati ni pred kim. Više političara oporbe zatražilo je formiranje i proširenog istražnog povjerenstva u kojem bi bili i predstavnici žrtava. U tome se već traži i uvid u arhive Crkve.

Film bi lako mogao imati političke posljedice već i na predstojećim izborima za Europski parlament. Ali na jesen Poljaci biraju i nacionalni parlament, sljedeće godine se bira predsjednik. Vladajuća konzervativna stranka PiS koja se rado predstavlja kao čuvar vjere i Crkve sad je u prvim redovima borbe protiv spolnog zlostavljanja djece od pripadnika Crkve. Šef stranke Jaroslaw Kaczynski je već najavio mogućnost oštrijih kazni za počinitelje takvih djela: "Posebno oštro trebaju biti kažnjeni oni koji su bili zaduženi za djecu. To vrijedi i za svećenike, ali i za poznate ličnosti. Želimo biti strogi bez milosti. Ali pravdaju li zlodjela nekih svećenika napad na Crkvu? Da se sad mogu vrijeđati svi katolici? Ne!" - izjavio je Kaczynski na jednom predizbornom skupu.

Sad i vladajuća stranka PiS najavljuje strože kažnjavanje seksualnog zlostavljanja djece

Vlada premijera Mateusza Morawieckog je doista već krenula u dopunu kaznenog zakona. Ubuduće bi počiniteljima spolnog zlostavljanja djece mogla prijetiti kazna i do 30 godina zatvora. Bila bi ukinuta i zastara za već počinjena djela, a starosna dob osoba koja se osobito želi štititi bi bila podignuta s 15 na 16 godina.

Nešto je ovaj film već postigao: u Poljskoj se ova tema više ne može pomesti pod tepih. Ne samo zato jer autori planiraju snimiti nastavak filma, planirana je i knjiga. Nego zato jer ima previše takvih žalosnih priča da bi se one mogle prikazati u samo dva sata. To su priče koje je Crkva dugo vremena držala u tajnosti. Možda čak predugo da bi već na kocki bilo ono što je nekad bila Crkva: mjesto povjerenja, potpore i utjehe.

Među poljskim svećenicima se već čuju žalbe kako ih se sad odmah povezuje s pedofilijom. Promjene su se već počele događati: sve je manje onih koji žele postati svećenici, mladi masovno okreću leđa Crkvi i pogotovo vjeronauku u školama. Ukratko, Poljska polako postaje svjetovna zemlja.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Više iz rubrike

Pratite nas