Sukob uvezen u Njemačku?

Posljednji napad izvršen je na jednu stambenu zgradu u Ulmu. Nepoznate osobe su bacile dva molotovljeva koktela na zgradu u čijem se stražnjem dvorištu nalazi džamija koju koristi Islamska zajednica Milli Görüs (IGMG). U zgradi je smještena i jedna turska trgovina voća i povrća. Vatra je brzo ugašena tako da nije nastala veća materijalna šteta. Ali, ostala je sumnja: je li moguće da iza napada stoje kurdski ekstremisti koji na ovaj način možda prosvjeduju protiv invazije turske vojske na kurdska područja oko Afrina u Siriji?

Od početka te invazije krajem siječnja učestali su i napadi na turske objekte u Njemačkoj - kako javne tako i privatne. Policija je od početka ove godine zabilježila 37 napada, a tijekom cijele prošle godine samo 13.

Ogledalo tursko-kurdskog sukoba

Glasnogovornica Ministarstva unutarnjih poslova Njemačke izjavila je za medije da su u pitanju privremeni podaci i da zbog naknadnih prijava ove brojke još mogu narasti ili se pak smanjiti. "S obzirom na veliki broj ljudi koji žive ovdje, a imaju veze s Turskom, Njemačka je već godinama ogledalo tursko-kurdskog sukoba", rekla je glasnogovornica i dodala da je to sada posebno naglašeno "zbog aktualnih događaja u Afrinu i oko njega".

Nasilje je posljednjih dana postalo još učestalije. U mnogim njemačkim saveznim pokrajinama su izvršeni napadi na džamije i na njemačko-turske udruge. Počinitelji su mahom nepoznati. A o motivima se može samo špekulirati.

Teba računati s tim da će doći i do novih napada, kazao je za DW Rolf Mützenich, zamjenik predsjednika Zastupničkog kluba SPD-a u Bundestagu zadužen za vanjsku politiku, obranu i ljudska prava. "I u prošlosti je uvijek bilo tako da su se u Njemačkoj osjećali unutarturski sukobi. A očigledno je da je trenutna politička atmosfera u tim zajednicama takva da će napetosti samo rasti."

Snažni PKK

Ekstremistička kurdska radnička stranka PKK je očito dobro "oboružana" za nasilje. Prema navodima njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka, PKK je "najsnažnija inozemna ekstremistička organizacija u Njemačkoj". Ona je, navodi se, spremna mobilizirati ljude i izvan krugova svojih pristaša. Njezine kadrovske strukture, smatra se, omogućavaju brzo provođenje strateških i taktičkih zadataka, uključujući i militantne oblike djelovanja. "Za PKK-ovu ideologiju nasilje uvijek ostaje opcija, bez obzira što je diljem Evrope prioritet organiziranje mirnih manifestacija."

Pritom se sada pojavljuje jedan novi trend: savez između Kurda i ljevičarskih ekstremista. Već tijekom summita G20 u ljeto 2017. pristaše ovih grupacija su bile zajedno na demonstracijama i prosvjednim akcijama. Na internetskoj stranici 'fight4afrin' se koristi jezik koji se na Zapadu ne može čuti samo u ljevičarskim krugovima. "Dok turska država nastavlja ubijati, nestaju šanse za postizanje mirovnog rješenja. EU se i pored povremenih kritika čvrsto drži partnerstva s Europskom unijom. Milijuni eura se svakodnevno slijevaju u Tursku. Rusija je popustila embargo, a na nebu se nazire odvratni konglomerat - Erdogan, Putin i Trump."

"Vrijeme je da se rat vrati u Europu"

Kada je Islamska država napala Kobane, stoji dalje na stranici, javnost je bila potresena. Za razliku do toga intervencija Turske skoro da ne privlači pozornost: "Pritom se promijenila samo maska neprijatelja, ranije su to bili fašisti Islamske države, a danas Erdoganovi fašisti."

Još radikalnije se izražava "Apoistička incijativa mladih" koja piše kako je Kurdima u Afrinu potrebna pomoć: "Europske države bi morale shvatiti da mi nećemo sjediti prekriženih ruku i gledati kako se masakrira naš narod u Rojavi. Dosadašnje akcije nisu dovoljne. Vrijeme je da se rat vrati u Europu."

Staro pitanje, bez novih odgovora

Otkad su 1990-ih godina započeli prosvjedi Kurda protiv politike tadašnje turske vlade koju je provodila protiv PKK-a i drugih grupa, blokade autoputeva, napadi na policajce ili čak samospaljivanja, kao na primjer za kurdsku Novu godinu 1994., policija računa da može doći do novog nasilja kurdskih aktivista.

Preminuli političar CDU-a Heiner Geißler zahtijevao je zbog toga konkretna poboljšanja na licu mjesta, dakle, u Turskoj. On je u tom smislu apelirao na Tursku da svojim kurdskim sugrađanima da neku vrstu autonomije. "Alternativa bi bila da se u Njemačkoj nastavi rat, koji Turska od Ataturka nije mogla dobiti", rezimirao je list Die Zeit Geißlerove riječi. Bilo je to 1994. Problem je poznat - a rješenje još nije pronađeno.