Superliga nije samo bura u čaši vode
Djeluje kao namještaljka. Samo dva dana je 12 vrhunskih europskih klubova vježbalo pobunu protiv Unije europskih nogometnih asocijacija (UEFA), a onda se šest klubova povuklo. Njihova obrazloženja se stvarno mora navesti: „Nikada nismo namjeravali izazvati toliko uzbuđenja", stoji u Arsenalovom priopćenju. A Chelsea kaže da je „tek sad bilo vremena da se u punom obujmu razmisli o cijeloj stvari".
Oprostite, ali to je jednostavno laž. Uprave tih klubova jednostavno nisu mogle biti toliko naivne. Moralo im je biti jasno da će najava napuštanja europskog nogometnog saveza izazvati potres. Digla se neviđena galama, reakcije su sustizale jedna drugu. Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin zaprijetio je utemeljiteljima Superlige da će ih izbaciti iz Lige prvaka, te da igrači tih klubova iz Engleske, Španjolske, Italije neće smjeti nastupati na predstojećem Europskom prvenstvu. Čak su te planove „dvanaestorice prljavih“, kako je ovih 12 klubova nazvao britanski tisak, osudili i Europska unija i britanski premijer Boris Johnson te francuski predsjednik Emmanuel Macron.
Novac i - lopta
Uvreda na račun tradicionalnog nogometa jedva može biti veća. Petnaest od dvadeset planiranih klubova Superlige bili bi stalni članovi sa zajamčenim milijardama prihoda, a ostalih pet klubova mogli bi onda i ispadati iz Superlige. A sve to bi financirala velika američka banka JP Morgan, bez ikakvog obzira na nogometne saveze kao što su FIFA, UEFA ili nacionalni savezi. A da ne pričamo o navijačima. Liza Minnelli je imala hit u kojem je pjevala „Samo novac okreće svijet", a u nogometu bi se moglo reći da samo novac kotrlja loptu.
To nije ništa novo, ali Superliga bi takvo stanje dovela do vrhunca. U usporedbi s tim, reforma koju je usred te galame i bijesa usvojila UEFA ustvari je sićušna. Od 2024. će u europskom elitnom nogometnom natjecanju umjesto 32 sudjelovati 36 klubova. Time će ubuduće dva kluba koja se nisu sportskim putem kvalificirala, dobiti pravo sudjelovanja u natjecanju, ali te ekipe moraju u proteklih pet godina imati natprosječne rezultate u europskom nogometu. Ta dva mjesta su, drugim riječima, rezervirana za vrhunske klubove koji su imali lošu sezonu. To nema nikakve veze s pravim sportskim natjecanjem. I takva Liga prvaka ima jedan jedini cilj – povećanje profita.
Skoro svi su - dobitnici
Izuzimajući ljubitelje nogometa, na kraju ova dva burna dana kao da su svi na dobitku. UEFA se smije predstavljati kao borac za tradicionalni nogomet, a ona ga u stvari već godinama gazi kako to poželi. Osim toga, kao usput, usvojila je spornu reformu, koja je u općoj buci bila skoro neprimijećena. A klubovi koji su bili planirani kao članovi Superlige, ali se ovaj put nisu priključili pobuni, kao što su Bayern, Borussija iz Dortmunda ili PSG, samo su dobili na ugledu.
Odjednom ih hvale zbog njihove skromnosti, premda je i njima prije svega stalo do novca. A pobunjenici? Oni će preboljeti gubitak obraza i činjenicu da su poklekli. Najkasnije kada u novom formatu Lige prvaka, planiranom od 2025. Napune klupske blagajne.