Susan Sontag sasvim privatno i intimno

Svake godine po jedan tom dnevnika - za fanove Susan Sontag prava mjera. Prvi, po naslovom "Ponovno rođena", kreće od početaka karijere buduće slavne esejistice. Pun je sumnji, pitanja. Jesam li dovoljno pametna, lijepa, poželjna? Od kasnije oštre, samouvjerene intelektualke ovdje nema ni traga. Rani dnevnici pokazuju Susan Sontag prije nego što je postala Susan Sontag, američka duhovna ikona, svojevrsni guru, sa sijedim pramenom u crnoj kosi. Prvi dio njezine dnevničke trilogije počinje s 1947., kada je imala tek 14 godina. Djevojka koju tamo nalazimo nikako se ne uklapa u idilu američkih predgrađa. Depresivna je, na rubu ludila, sanja o europskoj duhovnoj sredini. Na njezinim kilometarskim listama lektire su Platon, Hegel, Rilke. Piše: "'Čarobni brijeg' je najbolji roman koji sam ikada pročitala. Mirno i meditativno zadovoljstvo koje mi pričinjava je jedinstveno."

Veliko razočarenje Thomasom Mannom

Godinu dana kasnije posjećuje svog tako obožavanog Thomasa Manna. I razočarana je. Svog književnog boga doživljava kao starog čovjeka punog otrcanih životnih floskula. I upravo u tom polju naboja između njezinih predodžbi i stvarnosti oblikuje se život Susan Sontag. Ona otkriva svoje lezbijstvo, slavi svoje seksualno buđenje da bi se na kraju ipak sa 17 godina udala za svog profesora. O tom iskustvu piše:

"Tko god je izmislio brak, bio je genijalni mučitelj. Brak je institucija čiji je cilj i svrha otupljivanje osjećaja."

Štreberica, loša majka, oštra u samokritici

S 19 dobija sina kojega će kasnije u svom boemskom životu u Parizu ostaviti. Porod, kraj braka, te stvari u svom dnevniku Susan Sontag spominje tek marginalno. Za razliku od opširnih analiza Kanta, Nietzschea i kompanije. No upravo to što slavna autorica izostavlja, proturječnosti, čine njezine dnevnike tako sjajnima. U jednom trenutku čovjek pred očima ima štrebericu, u drugom nemajku koja ostavlja svoje dijete. No, jedno je uvijek prisutno tijekom čitanja - fascinacija ovom ženom, jer ona je najveća kritičarka same sebe. "Stvarno nemam istančana osjetila za druge ljude, njihove misli i osjećaje, a pritom sam sigurna da mogu biti i empatična i intuitivna."

Susan Sontag bombardira u svojim dnevnicima samu sebe apelima poput "više čitati, manje se smijati" i s nemilosrdnom tvrdoćom i oštrinom stvara jedno drugo, javno "ja". "Ponovno rođena", prvi dio trilogije završava s 1963., periodom u kojem je Sontag na pragu slave.

"Pisati znači trošiti se, riskirati sebe"

Bi li slavna intelektualka htjela da cijeli svijet dobije uvid što se događalo iza njezine tvrde fasade, kakva krhka duša se iza nje krila? Svom sinu je navodno na samrti šapnula "Znaš gdje su dnevnici. Je li to bila svojevrsna dozvola, štoviše zahtjev da ih nakon njezine smrti objavi? Ili je htjela da ih zauvijek uništi? Odgovor na to pitanje Susan Sontag je odnijela sa sobom u grob.

Autor: Aygül Cizmecioglu/dd

Odg. ur.: A. Šubić