Svaki dan jedna nova slika

Duboko na istoku grada, u četvrti Schöneweide, u bivšoj industrijskoj zoni, nalazi se atelje Edwarda B. Gordona. Za razliku od većine njegovih berlinskih kolega, koji rade i žive najčešće u središtu grada ili u četvrti Prenzlauer Berg, ovog 47-godišnjaka privukao je upravo ovaj rubni dio grada. A ovako kao okolina gdje živi, moglo bi se reći izgleda i sam umjetnik – pomalo kao „izvan vremena i prostora“. Karirane košulje, široke samterice i kosa začešljana unazad, Edward podsjeća prije na nekog slikara iz 19. stoljeća. No, sve je to samo varka. Edward B. Gordon definitivno živi u 21. stoljeću i kao rijetko koji drugi njemački umjetnik, koristi sve blagodati digitalne tehnike. Princip njegova rada „A painting a day“ (Po jedna slika na dan) odgovara kvaliteti vremena u kojem živimo.

Činovnički život

Princip „A painting a day“, dakle, svakog dana naslikati jednu sliku i ponuditi je preko interneta na prodaju, dolazi iz SAD-a. Ovdje umjetnici na ovaj način pokušavaju prodati svoje radove i mnogi pri tome imaju uspjeha. Jedna od tajni je upravo činjenica da stvaraju svaki dan.

Edward u međuvremenu slika već sedam godina – svakog dana jednu sliku u formatu 15x 15. Njegovi dani ne razlikuju se od dana kakve provode činovnici – točno prema planu i programu. „Prije podne pokušavam naći neki motiv do kojeg dolazim ili u šetnji ili u ateljeu nešto složim i aranžiram. U 15 sati počinjem sa slikanjem“, priča Edward i dodaje kako najkasnije u ponoć gotov s radom i sliku nudi na prodaju preko interneta.

Kroničar velikog grada

Većina njegovih slika govori o Berlinu i promjenama kroz koje prolazi ovaj grad; nepoznati uglovi pored kojih prolaze stanovnici grada natovareni vrećicama punim hrane, čistači koji čiste usamljene ulice, mlade Berlinčanke koje stoje na semaforu ili šetaju gradom. Edward je pažljiv promatrač kojem ne promiču niti najsitniji detalji. Njegove slike su vjerojatno upravo zbog toga u digitalnom svijetu pravi hit.

Posljednjih godina prodao je oko 2.300 slika. Aukcija započinje obično cijenom od 150 eura no u pravilu bude prodana uza daleko veći iznos. Krug njegovih kupaca i obožavatelja u međuvremenu je izuzetno internacionalan a sastoji se od studenata, odvjetnika, trgovaca nekretninama. Među njima je i velik broj onih koji još nikada nisu posjetili niti jednu galeriju ili muzej ali ih umjetnost očigledno ipak zanima. Kako sam kaže, njegove slike ne postižu cijene kakve bi postizale da ih prodaje preko neke galerije, već njih diktiraju sami kupci.

Digitalna neovisnost umjesto tržišta umjetnošću

No, usprkos popularnosti i uspjehu, galeristi ali i drugi umjetnici kritiziraju ovakav način prodaje slika. Kažu kako se umjetnost ne može prodavati preko interneta, kako je potrebno sliku doživjeti uživo, osjetiti boje, dotaknuti površinu. No, Edward B. Gordon od svog načina rada i života po svemu sudeći ipak može dobro živjeti. Iako je autodidakt, on potječe iz jedne umjetničke obitelji, a u Londonu je studirao glumu. Vrlo često mu se dogodi da ga kontaktiraju razni galeristi koji bi ga rado zastupali na tržištu. No, on ih odbija, za suradnjom ovakvog tipa nema niti najmanje interesa. Naprotiv, svoju digitalnu neovisnost želi i dalje zadržati i u njoj uživati.

Potrebno je puno rada

No, kada je nedavno ugledna švicarska izdavačka kuća „Kein und Aber“ izdala knjigu s njegovim radovima, to ga je ipak jako razveselilo. Predgovor u knjizi napisao je izdavač lista Frankfurter Allgemeine Zeitung Frank Schirmacher. On kao i bivši njemački kancelar Gerhard Schröder pripadaju redu njegovih obožavatelja. Iako svakoga dana prodaje jedan rad, Edward se za sada još uvijek nije uspio obogatiti. Mnogo radi, često i do kasno u noć, a već sedam godina nije bio na godišnjem odmoru. Ponekad spava svega četiri sata nakon kojih ustaje i kreće u potragu za novim motivima.