Svećenik za mornare

Jörg Pfautsch je evangelički svećenik i radi za kršćansku organizaciju „Misija za mornare“ koja će ove godine proslaviti svoju 125. godišnjicu postojanja. Ona zapošljava više od 700 osoba, među njima i mnoge volontere. „Misija za mornare“ je aktivna u 18 zemalja svijeta a cilj njezina rada je pružiti pomoć i podršku stranim mornarima. Jörg Pfautsch radi u Antwerpenu gdje ga danas u luci očekuje posada njemačkog broda „Carina“. „Ovakvi brodovi kontejneri nisu prazni. I na njima ima života, ljudi koji imaju svoje osjećaje, želje. Svatko od njih ima svoju vlastitu životnu priču. S njima stupamo u kontakt i razgovaramo“, priča ovaj svećenik.

Svaki brod ima svoju priču

Kada dođe na brod, Jorg Pfautsch ne okoliša mnogo već se direktno obraća prisutnima i pita ih imaju li problema. Nakon kraćeg razgovora na palubi, on i mornari se spuštaju u kabinu, u dnevni boravak u kojem se obično mornari sastaju i gdje će se danas održati služba Božja.

Malo je tijesno, dva stola, četiri klupe – svi se moraju stisnuti kako bi ih barem desetak moglo stati. Kao i obično, svećenik ih pita ima li što novo. Budući da se već tjednima nalaze u luci i čekaju na istovar tereta, mornari nemaju ništa posebno za ispričati. Od posljednjeg susreta se ništa novo nije dogodilo. Obzirom da dolaze iz Rusije, Njemačke, Filipina i mnogih drugih zemalja, svećenik Pfautsch ih pita kako im je zajedno, kako se slažu obzirom na tolike različitosti. "Atmosfera je dobra, nema nikakvih problema, svi se dobro slažemo", kažu mornari. No, to nije uvijek tako. „Svaki brod je različit, ima ovakvih i onakvih slučajeva“, iz iskustva kaže Pfautsch.

Depresija, umor, stres, čežnja za domom

„Kada se na jednom mjestu nalaze ljudi iz različitih kultura, može naravno doći i do nesporazuma. Ne vlada baš uvijek samo sloga i veselje. Ljudi rade sedam dana u tjednu, mjesecima – logično je da su tada preopterećeni, umorni, pod stresom pa i depresivni. Imali smo već i slučajeve samoubojstva – kada oboljeli od depresije jednostavno skoče preko ograde broda. Naš je zadatak da se brinemo o svima njima“, kaže njemački svećenik.

S još jednom temom se ovaj svećenik stalno susreće – čežnja za domom. Taj osjećaj je dobro poznat i Torstenu Butzu, strojaru na brodu „Carina“. Duga razdoblja plovidbe su problem i njemu i njegovoj obitelji. „Moja obitelj me uvijek iznova pita što radim i kako je to uopće biti na brodu. Ja im obično kažem da im to zapravo ne mogu ispričati. To je jedan sasvim drugi svijet. I tko to nije vidio i doživio, taj ni ne zna kako je to“ priča Butz.

Važno je da nisu usamljeni

Ovakve priče i ispovijesti svećenik Pfautsch sluša gotovo svakodnevno. Brige mornara i njihove probleme on dobro poznaje. Kada s njima razgovara pokušava im dati osjećaj da se netko za njih zanima. Obzirom da vrijeme istovara i utovara robe na brodove postaje sve kraće, mornari time imaju sve manje i rjeđe mogućnosti stupiti u kontakt s lokalnim stanovništvom. „Pa ipak, usprkos tome, dajemo sve od sebe da se ne osjećaju samima i napuštenima“, kaže svećenik Jörg Pfautsch i dodaje da je to zapravo i osnovni cilj njegova posla, odnosno, njegove misije. "Mornari naravno primjećuju kada se netko za njih zanima, kada netko redovito pojavljuje i redovito ih posjećuje. Tada se ne osjećaju toliko napuštenima. To onda i mene motivira da i dalje s velikom voljom radim ovaj posao", završava svećenik Pfautsch.

Autor: Leon Stebe / žt
Odg. urednik: Anto Janković