Svečani oproštaj za Wulffa - na sreću

Možda je želja Christiana Wulffa da se na njegovom oproštaju izvedu četiri, a ne uobičajene tri pjesme bila njegova prikrivena osveta - da bi mogao promatrati kako se njegovi kritičari i zbog toga uzbuđuju i optužuju ga kako i tu još traži neku malu prednost, on, "lovac na popuste" i "žicaroš". I da se time onda do kraja otkriju kao sitne duše.

Sva nedavna polemika, je li Wulff uopće zaslužio svečani vojni oproštaj ima u sebi nešto nedostojno, ništa manje nego što su to bili Wulffovi postupci koji su doveli do njegove ostavke. Wulff, dok je obavljao dužnost predsjednika i od čega se sad svečano oprostio, nije učinio ništa za što bi ga se moglo okriviti. Da je nečega bilo, sigurno bi izašlo na vidjelo u mikroskopskoj potrazi za greškama koja je trajala posljednja tri mjeseca.
Sve optužbe protiv Wulffa potječu iz njegove prethodne dužnosti predsjednika pokrajinske vlade Donje Saske. Ono što ga može boljeti: njegov prethodnik na tom položaju, Gerhard Schröder je njegovao podjednako srdačne odnose, djelomično s istim bogatim pokroviteljima kao što ih je imao i Wulff, ali njega to nije stajalo glave. Kad je "drug direktora" odlazio s položaja kancelara, nitko mu nije osporavao čast svečanog vojnog oproštaja. Nitko Schröderu ne osporava niti njegovu izdašnu mirovinu, uključujući ured i službeni auto, baš kao što se to nije osporavalo ni Helmutu Kohlu - usprkos aferi s novčanom potporom njegovoj stranci.

Doduše, između Wulffa i Schrödera postoji i jedna razlika: protiv donedavnog predsjednika i državno odvjetništvo vodi istragu zbog brojnih optužaba. Ali, većina takvih istraga državnog odvjetništva nikad ne dospije do optužnice, a čak i mnoge optužbe završe oslobađajućom presudom suda. I što onda? Je li se onda svečani vojni oproštaj od Wulffa trebao održati sa možebitnim višegodišnjim zakašnjenjem?

Ne, u redu je da se Christianu Wulffu sada, prije izbora njegovog nasljednika, iskazala ta dostojanstvena čast svečanog oproštaja - usprkos svim pokušajima ometanja moralnih apostola u stranačkim uredima i u redakcijama njemačkih medija i usprkos svoj buci koja je dopirala s ulice ispred rezidencije predsjednika Savezne Republike Njemačke.

Autor: Peter Stützle

Odg. urednik: Anto Janković