Sve dosadnija Bundesliga
24. kolovoza 2018
Julianu Nagelsmannu se mora biti zahvalan već uoči početka sezone. Naime, trener Hoffenheima je imao hrabrosti reći nešto što je za odgovorne u drugim klubovima nezamislivo, važi kao puko sanjarenje ili budalaština. Pri tom je ovaj 31-godišnjak rekao samo ono što se podrazumijeva i zbog čega su timovi i formirani – natjecat ćemo se. „Uvijek stremim najvišem cilju. A u ovom slučaju maksimum je naslov prvaka", rekao je doslovce Nagelsmann.
Kod većine ljubitelja nogometa (osim, naravno, navijača Bayerna) ova izjava je mladom treneru donijela novo poštovanje. Konačno se netko usudio za ono što radi jasno formulirati i cilj. Kod kolega iz Bundeslige izazvao je doduše samo podsmijeh. Jer, ni kandidati koji imaju izgleda da osvoje naslov – Borussia Dortmund i Schalke – nisu javno iznijeli svoje mišljenje da žele svjesno i hrabro boriti se za naslov prvaka i s trona svrgnuti Bayern.
Nije nikakva posebno hrabra teza ako pretpostavimo da će na vrhu tablice ponovo biti dosadno. Bayern sportski nije slabiji, a ostali timovi nisu bitno jači nego u prošloj sezoni. Bundesligu to ne čini nimalo atraktivnijom. Ovako nešto na duže staze neće proći bez gubitka publike.
Za to je također zaslužno i to što su se klubovi izgleda navikli na okoštali klasni sustav prema kojem je samo sudjelovanje u Bundesligi za sve već bogat stol. I igrači i odgovorni zarađuju puno, puno više od prosjeka. Sportski uspjeh više nije mjerilo osobnog bogatstva, što zapravo ne stimulira nikoga.
Posebno se ovaj proces zasićenja osjeća u međunarodnim natjecanjima. Istina da bi se klubovi voljeli kvalificirati za europska natjecanja – najbolje za Ligu prvaka – i time osigurati dodatnu zaradu. No, igranje dva puta tjedno je mnogima preveliko sportsko opterećenje (iznimka je tu Bayern) jer tim teže postaje izboriti se za dobar plasman na tablici koji bi onda vodio u europska natjecanja, i tako u krug.
Izgleda također da je igračima od plasmana na tablici puno važnija vlastita vrijednost na tržištu, stupanj popularnosti na društvenim mrežama. Tvita se svaki „privatni trenutak" što najčešće ne rade sami igrači već za to posebno zadužene agencije. Nije Niko Kovač, trener Bayerna, bez razloga zabranio upotrebu mobilnog telefona za vrijeme zajedničkog obroka. Ni u Borussiji Dortmund više nije dozvoljeno objavljivati fotografije iz svlačionice. Sigurno nijedan klub ne želi da svaki nogometaš bez kontrole postavlja što mu se prohtije.
Koliko je nogomet daleko od stvarnosti pokazuje i primjer napora koje ulaže direktor Fortune Düsseldorf, Robert Schäfer. On je naredio da se sve izjave nogometaša i drugih članova kluba, prije objavljivanja, moraju dati klubu na autorizaciju. Ne preza ni od cenzure samo da bi održao sliku iluzornog svijeta. Ima li poboljšanja? Nije na vidiku. Bundesliga upada u krizu bez obzira na ekonomski dobru situaciju.
Ali, vratimo se Julianu Nagelsmannu. Teško da će on ostvariti svoj cilj. „Bit će teško", rekao je i sam ironično. Bilo kako bilo, ovaj mladić se podigao iz kolektivne podčinjenosti i samodopadnosti i postavlja viši cilj. To je tračak nade.