Sve manje piva u Njemačkoj

Njemačka, s više od 1.300 pivovara, još uvijek je zemlja piva. Ali zlatna vremena su već odavno završena: tamo negdje sredinom sedamdesetih je svaki građanin ove zemlje, u prosjeku, popio po 151 litru piva godišnje. Prošla godina je bila osobito loša: nije bilo baš previše vrućih ljetnih dana kad je trebalo utažiti žeđ hladnim "tekućim kruhom", ali i navike su se promijenile. Sve u svemu, 2012. je prosječan Nijemac popio još "samo" 107 litara piva.

Naravno, pivari još nisu dospjeli u dolinu suza jer je i tako ostvaren promet od 7,6 milijardi eura. Ali kapaciteti njemačkih pivovara iznose više od 150 milijuna hektolitara, a prošle godine su uspjeli prodati samo 98 milijuna. Taj golemi višak kapaciteta velike pivovare pokušavaju izvesti, ali većina malih, obiteljskih pivovara uopće nema mogućnosti svoje proizvode prodati negdje drugdje.

To znači da će i ove godine neke morati zatvoriti svoja vrata, a njihove kupce će preuzeti "velike" pivovare. Pivovara Moritza Fiegea iz Bochuma je također pogođena takvom koncentracijom i konglomeracijom na tržištu piva: "To se osjeća posvuda. Na tržištu vlada takav rat s cijenama koji se jedva može izdržati", objašnjava Hugo Fiege.

Ne može se biti (još) jeftiniji

Jer da bi se došlo do kupaca, velike pivovare nude pivo sve jeftinije - i male su prisiljene također spuštati cijenu kako bi zadržale kupce. U toj sveopćoj rasprodaji piva je Moritz Fiege shvatio kako tu utrku - ne može izdržati. To je pivovara u kojoj se pivo proizvodi već u četvrtom naraštaju punih 135 godina i u kojoj šezdesetak suradnika proizvodi 140 tisuća hektolitara piva godišnje. Ali je njezin vlasnik shvatio kako se više ne može boriti cijenama i pratiti "obezvređivanje" piva, nego mora na drugi način postaviti ulogu piva kod potrošača.

Umjesto da kapitulira, odlučio je krenuti posve drugim putem i prkositi zakonima tržišta. Jedini izlaz je bio okrenuti se tradicionalnim proizvodima i njegovati kvalitetu - čak i u pakovanju. Na primjer, pivo tog proizvođača uopće nema uobičajeni, metalni čep, nego zatvarač od porculana: "Kad otvarate takav čep, to je poseban zvuk - i to je onda i znak za osobit trenutak užitka."

Isto tako, ovaj pivar je odlučio potpuno ignorirati najnoviji trend - omiljen kod mladih, miješati pivo s raznim okusima. Hugo Fiege priznaje da baš ne razumije, što je osobito u toj modi: "Da bi se silom bilo kreativno, ne morate odmah miješati i pivo s drugim napicima." Zato njeguje svoju uobičajenu paletu proizvoda piva kakva se piju u Porajnju i jedini mu je ustupak današnjoj modi da proizvodi i bezalkoholno pivo.

U svakom slučaju, trudi se da njegovo pivo bude drugačije - i kako objašnjava njegov glavni stručnjak za proizvodnju piva Mark Zinkler, za to treba vremena: "Industrijski proizvođači piva trebaju jedan tjedan da proizvedu svoje pivo, nama treba šest do osam tjedana. To je povezano prije svega s tim da mi naše pivo ostavljamo da dozrijeva vrlo dugo, tako da je i mnogo pitkije nego industrijsko."

Naravno, to ima i svoju cijenu: sanduk piva tog tradicionalnog pivara košta oko jedanaest eura, dok se sanduk "industrijskog" piva u samoposlugama lako može naći i za tri eura jeftinije. Ali Fiege tvrdi kako samo tako može "održati zdravim čitav proizvodni pogon" - i kako su mu lokalni ljubitelji piva oko Bochuma još uvijek vjerni. I to mu je dovoljno: "Tu živi dovoljno ljubitelja piva, dakle imat ćemo još puno posla u godinama koje dolaze", tvrdi vlasnik pivovare.