Sve slabosti predsjednika Barrosa

"U slabosti leži snaga". Još 2004.godine kad se Barroso pojavio kao kandidat, bio je zapravo kandidat iz nužde – nije se nametao kao snažan predsjednik Komisije. Danas je to ipak malo drugačije. Na summitu Europske unije šefovi država i vlada zemalja članica možda ga upravo zato ponovno imenovali za predsjednika Komisije. Europski lideri i dalje žele imati predsjednika Europske komisije koji im iduće četiri godine iz Bruxellesa neće diktirati što treba raditi, a Barroso je pokazao da je vrlo suzdržan predsjednik. Kritičari kažu da je previše suzdržan, jer padne na koljena pred vladama u Parizu i Berlinu prije no što uopće uputi prijedlog nekog zakona. Drugi pak kažu da je Barroso samo vrlo spretan u namjeri da ostvari svoj veliki cilj, ponovni izbor na mjesto predsjednika Komisije, a za to mu je potrebna potpora glavnih gradova, posebice velikih – Njemačke i Francuske.

Barroso: “Dirnut sam i ganut odlukom”

Nakon što je već prvoga dana dobio jednoglasnu podršku svih 27 zemalja članica za drugi mandat, Barroso je dirnut izjavio: “Izuzetno sam ponosan na potporu koja je bila jednoglasna od svih šefova država i vlada članica. Više od ponosa, ja sam ganut i dirnut”, rekao je Barroso i naglasio kako je uvijek bio predsjednik Komisije koji nije pravio razliku između starih i novih, velikih i malih, bogatih i siromašnih članica. Čak je izjavio da mu je jedan premijer rekao kako je jedino pitanje oko kojeg se u dotičnoj članici sve političke snage slažu, da Barroso preuzme još jedan mandat Europske komisije.

Međutim, Europa je ipak skupo platila Barrosovu bliskost s vladama u proteklih nekoliko godina – pa čak i u borbi protiv financijske krize. Najveći uspjeh Barroso je ostvario s paketom o klimi i energiji prije godinu dana s kojim članice Unije intenzivno namjeravaju smanjiti ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu i potaknuti korištenje obnovljivih izvora energije. Tim paketom je Europska unija postala predvodnik u svijetu.

Barroso je na kraju naravio velike ustupke i dopustio iznimke – na primjer za tešku industriju koja količinu ispušnih plinova ne mora smanjiti u tako velikoj mjeri kao što je to bilo planirano. Intenzivno lobiranje, posebnice Nijemaca pridonjelo je do takvog kompromisa. Isto vrijedi i za vrlo osjetljivu automobilsku industriju: prijedlozi za buduće granične vrijednosti za ispušne plinove automobila na kraju su bili niži od najavljenih – proizvođači luksuznih vozila bili su posebno teško pogođeni, oštro su prosvjedovali protiv Bruxellesa uz pomoć svojih vlada i na kraju bili uspješni.

Bez koncepta protiv gospodarske krize

Upravo takvi su kod Barrosa, bivšeg konzervativnog premijera Portugala, oduvijek naišli na otvorena vrata. U financijskoj i gospodarskoj krizi Barroso i njegova ekipa mjesecima su bili bez jasnog koncepta. U jesen 2008.godine kriza se iz SAD-a počela širiti prema Europi. Europski parlament je već duže vremena tražio oštrija pravila za financijsko tržište u EU, ali nije bio uspješan. Sada postoji plan financijskog nadzora koji bi bio bolje koordiniran između pojedineih zemalja. No zajednički europski nadzor i dalje nije na vidiku. Barroso ne potiče članice da o tome odluče, jer otpor je velik, posebice u Londonu.

Europska komisija bila je vrlo stroga prema kompanijama izvan Europske unije. To su posebno osjetila američka poduzeća Microsoft, a posebice Intel koji je dobio do sada rekordnu kaznu, jer je prekršio pravila o tržišnom natjecanju u EU-u. Možda i najveća pohvala koju Barroso i njegova ekipa mogu dobiti za ovaj mandat, je da je Komisija stalno preuzimala incijativu i pokušala promatrati stvari iz perspektive potrošača. To se pokazalo i na primjerima sniženja cijena roaminga pri telefoniranju i slanju poruka u i iz inozemstva, gdje je Komisija pokazala veliku volju, snagu i izdržljivost u borbi protiv divova u branši mobilne telefonije.

Što ili tko može još spriječiti Barrosa?

Što na kraju sada može još spriječiti Barrosa da preuzme drugi mandat ? Kako smo čuli, zemlje članice ga podržavaju. Neizvjesno je samo kako će se postaviti Europski parlament koji mora prihvatiti novog šefa Komisije. Nedostatak ambicija, velika bliskost sa članicama, to su kritike koje dolaze na račun Barrosa i iz redova vlastite stranke. Ipak Europska pučka stranka (EPP) nada se da će i Europski socijaldemokrati (SPE) na kraju dati svoj glas Barrosu. Svejedno, dvotrećinska većina za sadašnjeg predsjednika Europske komisije još uvijek nije sigurna.

Autor : Alen Legović, Bruxelles

Odgovorna. urednica: Snježana Kobešćak