Svemirska postaja pod nesretnom zvijezdom

Suradnja zemalja partnera u projektu na nebesima od početka nije bila pod sretnom zvijezdom. Otezanje je trajalo godinama pa je Međunarodna svemirska postaja ISS trajno nastanjena tek od 2000. godine. Zatim je 2003. došlo do tragične nesreće svemirskog broda «Columbije», nakon čega je na tri godine obustavljena daljnja izgradnja postaje. U njezinim će se cijevima, doduše, uskoro naći Nijemac Thomas Reiter i još druga dvojica astronauta, ali će oni gotovo u cijelosti biti zaokupljeni osiguranjem redovnog funkcioniranja ISS-a. Pored te zadaće «kućnog majstora» jedva da će im ostati vremena za znastvena istraživanja.

Bushu su na pameti drugi planovi

No, svemirskoj postaji ne nedostaju samo kadrovi, nego je ona najkasnije nakon iznenadne najave američkog predsjednika Georgea W. Busha u siječnju 2004. o pokretanju novoga svemirskog programa SAD-a izgubila i svoj jasni cilj: «Danas obznanjujem novi plan: I dalje ćemo istraživati svemir te poticati nazočnost čovjeka u cijelome Sunčevom sustavu.» Ta nova strategija, dodao je tada Bush, ne znači odvraćanje od ciljeva ISS-a: «Namjera nam je dovršetak radova na izgradnji svemirske postaje do 2010. kao i pridržavanje ugovora sa svih 15 međunarodnih partnera na ovom projektu.» No, u istom je govoru Bush dao do znanja kako Space Shuttle nema budućnosti: «Nakon gotovo 30 godina u službi Space Shuttle ćemo 2010. povući iz prometa.»

ISS više nije američki prioritet

Do tog trenutka, međutim, neće biti moguć dovršetak ISS-a. Space Shuttle će se u svemir vinuti još najviše 17 puta, a nužno bi bilo najmanje 30 letova. Amerikanci snose glavni financijski teret svemirske postaje – projekt za koji u načelu više uopće nemaju volje. Međunarodni se partneri moraju pomiriti s postajom koja ostaje u «rohbau» stanju. Bush i SAD, pak, teže višim sferama: «Cilj nam je da do 2020. opet letimo na Mjesec, gdje želimo na dulje vrijeme živjeti i raditi. Mjesec bi tada trebao postati polazište za još udaljenija odredišta u svemiru.»

Svi žele na Mjesec

Time je mogao misliti samo na Mars. Tijekom «Apollo» misije čak je dvanaest američkih astronauta nogom stupilo na Mjesec. Bio je to čisto politički projekt za vrijeme Hladnoga rata. Osim Rusije, Mjeseca se sada nastoji domoći i više drugih zemalja poput Indije i Kine. Prestiž je vrlo bitan, ali su od važnosti i gospodarski interesi kao što je proizvodnja energije uz pomoć sunčanih kolektora na Mjesecu.

Do Marsa i dalje

Američki je predsjednik nacionalnoj svemirskoj agenciji NASA-i vrlo jasno dao do znanja kako se Međunarodna svemirska postaja mora podvrći planovima za letove na Mjesec i Mars: «U budućim ispitivanjima na palubi svemirske postaje u prvome ćemo redu istraživati dugoročne učinke boravka u svemiru na tijelo čovjeka.» Jer, svemirsko zračenje i bestežinsko stanje predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje. O njihovim učincima moramo znati puno više, prije nego se i na nekoliko mjeseci uputimo u beskonačna prostranstva svemira, poručio je Bush.

Laboratorij i sam postao «pokusni kunić»

Takav je razvoj događaja pomalo začuđujuć. Još je do prije neku godinu moto NASA-e glede svemirske postaje glasio «It’s about Life on Earth» («Radi se o životu na zemlji»). Sada se radi o životu na Mjesecu, ili na Marsu, ili drugdje u svemiru. Svojedobno zamišljen kao ambiciozan znanstveni laboratorij, ISS će uskoro postati tek «pokusni kunić» za buduću svemirsku postaju na Mjesecu.