Svijet se razvija ravnomjernije

Ohrabruje prije svega kako se svjetsko gospodarstvo sve ravnomjernije razvija. Manje ohrabruje činjenica da se svi problemi globalizacije gotovo ignoriraju - slično kao što je i Vlada u Singapuru riješila problem svih onih koji misle možda drugačije nego MMF ili Svjetska Banka: jednostavno je zabranila bilo kakve prosvjede i ulazak u zemlju svima koji bi možda mogli prouzročiti probleme.

Koliko je Zapad sporiji, brže rastu ostali

Svjetsko gospodarstvo raste i dalje: ove godine bi to trebalo biti 5,1% da bi se sljedeće godine moglo očekivati tek nešto slabiji rast od 4,9%. A dok neka područja, osobito na Zapadu i bilježe slabiji rast ili čak recesiju, Međunarodni monetarni fond ukazuje na sve veću ravnotežu čitavog svjetskog gospodarstva. Taj se gubitak nadoknađuje snažnim rastom u Japanu, u zemljama u tranziciji i zemljama u razvoju. Doduše podijelili su i "packe" – Sjedinjenim Američkim Državama zbog njezinog deficita te Europljanima, jer se države petljaju u slobodno tržište u sektoru uslužnih djelatnosti – ali u načelu, za MMF nema ni najmanje dvojbi kako je jedini put razvoja isti kao i do sada: liberalizacija svjetskog gospodarstva i još manje granica za trgovinu robom i uslugama. Glavni ekonomist MMF-a, Raghuram Rajan ističe: "Slom runde iz Dohe, sve više gospodarskog nacionalizma kod pokušaja postizanja međunarodnih sporazuma, sve više otpora prema dolasku stranih radnika: sve su to signali koji pokazuju u istom smjeru. U ime nacionalne prednosti, po sebičnom stavu 'ja i nitko drugi', političari utječu na to da svi gube."

Jedini zakon je slobodno tržište

Za Rajana je Kina najbolji primjer: usprkos stopi rasta od 10%, država se i dalje petlja u gospodarstvo i svojim odlukama čini štetu. Po njemu, samo tržište i cijene mogu zajamčiti stabilan rast. Rajan ukazuje i na Indiju čije gospodarstvo ima korist od sve veće potrošnje u zemlji i koja se nalazi na putu prema gospodarskoj velesili. Doduše upozorava kako u Indiji još uvijek postoji prevelika razlika između onih koji imaju i troše i onih koji nemaju i smiju samo raditi od jutra do mraka. Ali, sve u svemu, glavni ekonom MMF-a poručuje kako bi se i Zapad morao ugledati na Aziju.
Međutim, ako se pogledaju slumovi u Aziji, tamošnja djeca koja umjesto u školu idu u tvornice da bi zaradili u najbolju ruku za šalicu riže, ili praktično nepostojanje sustava socijalne zaštite ni socijalne odgovornosti poduzeća, onda je teško naći bilo koga tko bi takve prizore želio vidjeti u Berlinu ili Zagrebu.

Pozvani a ne smiju doći

Glad svjetskih koncerna za što većom dobiti proizvod je globalne privrede. Teško je reći da li je to baš ono čemu bi se trebalo težiti pod svaku cijenu. Na stranu činjenica da među protivnicima globalizacije ima i onih kojima je čitav svijet domovina, ali se ne mogu pomiriti da od globalizacije najveću korist imaju bogati, kao i tvrdokornih nacionalista, koji bi se najradije vratili u srednji vijek. Ali je očito da se taj neoliberalni model više ne može prihvatiti zdravo za gotovo i da se o njemu mora barem razgovarati. Zato je čak i organizator jesenskog summita MMF-a i Svjetske Banke pozvao čitav niz predstavnika nevladinih organizacija. No, Vlada u Singapuru je sve dvojbe o svjetskom razvoju riješila na jednostavan način: zabranom ulaska u zemlju. Lucy Baker, iz londonske organizacije "Bretton Woods Project": "Posljednjih dana smo saznali kako je Vlada u Singapuru na 'crnu listu' stavila čitav niz društvenih aktivista iako su su dobili akreditaciju Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda i time im onemogućila da dođu na sastanak. To je kršenje sporazuma sa Bankom i MMF-om prema kojem se dopušta sudjelovanje predstavnika nevladinih udruga. Zabrinuti smo činjenicom da je 28 organizacija izbačeno, od organizacije 'Focus on Global South', udruge 'Freedom from Debt Coalition', 'Reform
of the World Bank' pa do 'World Development Movement.'"
Zato se problemi globalizacije na konferenciji u Singapuru rješavaju jednostavno: dok uglednici MMF-a i Svjetske banke u kongresnoj dvorani zagovaraju uklanjanje svih trgovinskih zapreka, pred čitavim područjem gdje se održava konferencija postavljaju se prave zapreke, one od bodljikave žice, kordoni policije i vojske. Oni koji ipak i uspiju ući u zgradu gdje se sastanak održava, uljudno su zamoljeni baciti bočicu sa vodom ili osvježavajućim napitkom ako je imaju. Jer – i to bi mogao biti eksploziv. A što bi tek onda bilo sa slobodnim prometom roba, usluga, ljudi – i ideja da sve to ne nadziru snažne policijske snage.