1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Sweetie" u borbi protiv dječje prostitucije

Stephanie Höppner / Darko Janjević11. studenoga 2013

Deseci tisuća djece prisiljeni su na prostituciju preko web-kamera. Klijenti su obično daleko od očiju vlasti i samo u rijetkim slučajevima budu kažnjeni. Tko ih može zaustaviti?

https://p.dw.com/p/1AEvu
Foto: picture-alliance/dpa

Filipinska devojčica Sweetie je sada već slavna – iako postoji samo na internetu. Naime radi se o virtualnom mamcu organizacije za zaštitu ljudskih prava Terre des Hommes koji se krije iza digitalno stvorene slike i rečenice „Zdravo, zovem se Sweetie i imam deset godina“. Ova izmišljena devojčica dobila je tisuće nepristojnih ponuda od odraslih muškaraca na internet-forumima. A za to vreme, „Sweetie“ je neprimjetno sakupljala podatke o njima.

Spomenuta organizacija identificirala je preko 1.000 muškaraca koji su „Sweetie“ nudili novac za usluge seksualne prirode, ispred kamere. Većina njih živi u Americi, Velikoj Britaniji, Indiji ali tu je 44 Nijemaca. Rezultati ove akcije izazvali su potrese po cijelom svijetu, a sama organizacija rivukla je pažnju svjetskih medija.

Širi se novi oblik djje prostitucije

„Naš osnovni cilj nije krivično gonjenje – mada naravno želimo da počinitelji budu kažnjeni. I na internetu postoji zakon“, objašnjava glasnogovornik Terre des Hommesa Christian Ram za Deutsche Welle. „Naša poruka glasi: Nešto može se može učiniti protiv toga.“ Prema podacima američkog FBI-a postoji preko 40.000 javnih foruma u kojima pedofili provode vrijeme. „Ovaj fenomen nije tako poznat, ali raste dramatičnom brzinom,“ kaže Ram. „Iza toga stoji naglo širenje interneta do svih krajeva sveta“.

Bijeda tjera i roditelje da djecu prisile na prostituciju
Bijeda tjera i roditelje da djecu prisile na prostitucijuFoto: picture-alliance/dpa

Dostupan i jeftin internet je u krajnoj liniji pozitivna stvar, ali on doprinosi širenju prostitucije koju izaziva siromaštvo. Posebno je pogođena jugoistočna Azija. „Na Filipinima se to uglavnom dešava ovako: posrednici prilaze djeci i mladima na ulici, pitaju ih da li bi željeli zaraditi malo novca. Istodobno, i pojedini roditeji ponekad prisiljavaju djecu da ovim putem zarade i popune uglavnom mršav obiteljski budžet – slično kao i kod klasične prostitucije. Doduše, postoje i roditelji koji ne podstiču djecu na skidanje pred kamerom, ali i ne pitaju odakle dolazi novac”, kaže on.

Ručnik kao zaštita

Hans Guyt, voditelj ove kampanje u Nizozemskoj, kaže kako se njegova organizacija počela baviti ovim problemom: „Prije godinu i pol dana bili smo na Filipinima u okviru jednog istraživačkog projekta i primjetili smo da na ulicama ima manje dječje prostitucije.“ Predstavnici ove organizacija pronašli su međutim tu djecu kasnije pred kompjuterima. Ali, otkrili su još nešto – veliki broj djece koja nikad nisu bila u kontaktu sa svijetom prostitucije, odjednom je zarađivao novac pred web-kamerama. To se često događalo i u javnim internet caffeima. „U mnogim slučajevima, on se nalazio direktno pored poslovnice za prijenos novca, pa su djeca mogla direktno podići honorar. Druga djeca bi u internet-caffeu postavila ručnika koji bi služilo kao paravan tijekom „nastupa“ kaže Gujt.

Trenutno se time samo na Filipinima bavi više desetina tisuća djece. Za usporedbu - prije godinu i pol dana u pitanju je bilo nekoliko stotina. „Procjene kažu da u svakom trenutku – znači i sada – oko 750.000 ljudi traži seksualne sadržaje s majloletnicima na internetu“, kaže Ram. Čak i ako nema tjelesnog kontakta – djeca pate od sličnih posljedica kao kod klasične prostitucije. U pitanju su simtomi posttraumatskog stresa, društeno i fizičko zanemarivanje, ovisnost o drogama i alkoholu jer djeca pokušavaju zaboraviti ono što su proživjela. „To nije bezopasno ćaskanje na internetu. Ono ostavlja tragove“, naglašava Ram.

Hans Guyt,
Hans GuytFoto: picture alliance / AP Photo

Zatvoriti rupe u zakonu

Terre des Hommes je predala svoje podatke Interpolu, ali teško je reći koliko će ljudi biti kažnjeno. Uz to, rezultati istrage će se veoma razlikovati od zemlje do zemlje. Naime, presudno je pitanje mogu li državni organi uopće koristiti mamac kao što je „Sweetie“? U krajnjoj liniji, policija bi tako mogla pojedinca navesti na zločin koji možda ne bi ni počinio bez njih. Po njemačkom zakonu, seksualna zlouporaba kažnjava se lišavanjem slobode do pet godina, čak i kada nema direktnog tjelesnog kontakta. „Mislimo da se moraju zatvoriti rupe u zakonu, da bi se taj fenomen još direktnije ispitao“, kaže Ram. Naime, u propisima koji reguliraju to pitanje, još uvek se spominju niti internet a niti web-kamere.