Takve pokušaje treba suzbiti u začetku

Odluka intendantice Njemačke državne opere temelji se na analizi sigurnosnih službi prema kojoj ova opera predstavlja «nepredvidivi sigurnosni rizik». Ukoliko je ta pretpostavka točna, onda je to vjerojatno zato što upravo muslimani smatraju da su im ovom izvedbom povrijeđeni vjerski osjećaji. No, istovremeno se nameće više pitanja: Jesu li osjećaji muslimana stvarno povrijeđeni? Ili možda osjećaji kršćana? Ili pak budista? Ili su možda čak povijeđeni osjećaji pristaša grčke mitologije? Jer, u izvedbi «Idomeneja» redatelja Hansa Neuenfelsa radi se o svima njima. Redatelj zaoštrava svoj odnos prema ulozi vjere i bogova u jednoj drastičnoj sceni u kojoj se na stolice jedna pored druge polažu odrubljene glave Isusa, Bude, Muhameda i Posejdona.

Ne treba ohrabrivati radikale

To je izvedba koja je općenito kritički naklonjena prema vjeri, ali ni u kom slučaju samo prema islamu. Dakle, nema ni najmanjeg povoda da se u naletu autocenzure opera povuče iz programa zbog neopravdane bojazni i nepoželjne poslušnosti. Onaj tko to unatoč tome čini očito ima poremećeni odnos prema slobodi umjetnosti i mišljenja, koja je temelj naprednog društva. Tko pokušava uzdrmati taj temelj na kraju ohrabruje radikale svih predznaka u vršenju pritiska na demokraciju.

Očito je da se Njemačka već nalazi u takvoj atmosferi – drugačije se ne može objasniti pretjerana reakcija jedne intendantice, koja zbog nejasnih pretpostavki o mogućim reakcijama na jednu kritičku izvedbu dopušta ograničavanje umjetničke slobode. I to svojevoljno. Zanimljivo je da, prema izjavama policije, nema konkretnih dokaza za planirane atentate zbog ove postave «Idomeneja».

Suzbijmo ovakve pokušaje u začetku!

Dakle, riječ je o općem i apstraktnom pokazatelju društvene klime koji je posebno postao vidljiv nakon spora oko karikatura proroka Muhameda objavljenih danskim novinama. Ljudski je možda i razumljiva odluka intendantice koja se brine za sigurnost svojih ljudi i publike. No, zašto se već na premijeri «Idomeneja» prije tri godine nitko nije bavio ovakvim mislima?

Ako ova odluka Njemačke državne opere postane mjerilo za buduće poteze, onda je slobodi umjetnosti i mišljenja odzvonilo.Berlinski je slučaj pokazatelj nedostatka hrabrosti i samouvjerenosti, pa čak i straha. Pouka iz njega mogla bi glasiti: suzbijmo ovakve pokušaje u samom začetku!