1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Priroda i okoliš

Teška borba za "slobodno" sjeme

Charli Ellen Shield
11. travnja 2021

Čitava polovica poljoprivrednog sjemena na svijetu dolazi iz samo četiri koncerna. Bez obzira na već golemu opasnost za vrste koje se njima "ne isplate" politika je na strani - koncerna.

https://p.dw.com/p/3rmoH
Global Ideas, Sojabohne
Foto: picture-alliance/R.Koenig

Od kako postoji kultura poljoprivrede, sve je bilo isto: bilo to voće, povrće ili žitarice, seljak je odvojio dio koji će mu poslužiti kao sjeme za sljedeći urod. Ne samo to: pogledao je i kušao je okolo, ima li možda nešto bolje pa bi možda trampio neko svoje dobro sjeme za sjeme drugog ploda koji mu se čini boljim od njegovog. Vremenom je i naučio da jedna vrsta mahuna bolje idu u onom kraju vrta, a druga u ovom. To se znanje prenosilo s koljena na koljeno - do širenja moći međunarodnih koncerna.

Samo četiri koncerna - Bayer, Corteva, ChemChina i Limagrain danas proizvodi gotovo 50% sjemena koje se zasadi u čitavom svijetu. Nerijetko je to sjeme već i genetski modificirano, kupac se mora obavezati da urod neće koristiti za sjeme - niti oni, niti netko drugi. Nego opet svi moraju kupiti sjeme tog proizvođača. No ni tu nije kraj zaradi: koncerni nude i gnojiva i preparate baš za tu kulturu tako da je jedino potrebno stalno kupovati od istog ponuđača.

Kineski koncenr ChemChina
Bilo koncerni zapada, a naravno da je tu sad i kineski gigant: gdje god je poljoprivredni uzgoj, oni nude "čitavo rješenje" - od sjemena pa do gnojiva.Foto: picture-alliance/dpa/W. Hong

"Izmislili smo i pravedno je da ubiremo dobit"

Potpuno je jasno kako je to katastrofa za raznolikost vrsta: bile to jagode ili kukuruz, ostale su samo sorte koje se "isplate" i koncernima. Urod možda i jest veći, ali je sve jednako, bez obzira tko i gdje to proizvodi. Na uzbunu zvoni čak i Organizacija za hranu Ujedinjenih naroda FAO: u proteklom stoljeću je nestalo 75% korisnih biljaka u čitavom svijetu.

Od koncerna i njihovih lobista se uvijek može čuti isti odgovor: oni troše velik novac u istraživanju sorti tako da imaju pravo svoje sjeme zaštiti patentima kao njihovo intelektualno vlasništvo. Njihov stav zagovaraju ne samo države vezane s tim koncernima - SAD, Kanada, Švicarska, Japan i naravno Europska unija, nego i Svjetska trgovinska organizacija. Sve svoje članice tjera da pristupe i Međunarodnom udruženju za zaštitu uzgoja biljaka (UPOV) koji štiti monopol tih koncerna.

No to je monopol koji koristi svima, tvrdi zamjenik tajnika udruge UPOV Peter Button: "To znači da oni kontroliraju kako se te sorte iznose na tržište i ubiru profit za njihove investicije. Jer razviti neku novu sortu traje i po deset, petnaest godina." Proizvođač zato jamči isti proizvod svake godine, ali više nego nerado gleda ako netko želi negdje ponuditi svoje "obično" sjeme.

Sjedište WIPO u Ženevi
Velebno novo zdanje Međunarodne organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva u Ženevi je dom i udruge UPOVFoto: picture-alliance/Bildagentur-online/Fischer

Opasna "zaštita" intelektualnog vlasništva

Tu mu često pomaže i država koja je pristupila UPOV-u: u ime zaštite "intelektualnog vlasništva" nerado izdaje certifikat za trgovinu sjemenom koje nije proizvod tih koncerna. A bez certifikata mnoge države ne žele dopustiti uvoz i korištenje takvog sjemena.

Karine Peschard je znanstvenica na odjelu za biotehnologiju, prehranu i suverenitet sjemena na Institutu za međunarodne odnose i razvoj u Ženevi. Ona upozorava kako je takva politika i više nego opasna, ne samo za raznolikost vrsta nego i za prehranu čovječanstva. Jer već zbog klimatskih promjena bi bilo mnogo bolje da je na poljima više sorti: jedna će možda dati loš urod zbog previše ili premalo kiše, druga će se možda prilagoditi. "Što je homogeniji naš genetski fond, toliko smo izloženiji za svaku vrstu nedaća u okolišu, a znamo da će s klimatskom promjenom biti i sve više takvih nedaća."

Dodatni problem jest i pritisak koji zemlje Zapada tako vrše na zemlje u razvoju gdje žele eliminirati tamošnje i autohtone vrste: "U tome vidimo novu vrstu neokolonijalizma kojim se uništava i naša osnova za život i okoliš", smatra Mariam Mayet  iz African Centar for Biodiversity u Južnoafričkoj Republici.

Ona traži, čak i ako neka država pristupi UPOV-u, da se seljacima ostavi autonomija i dalje njegovati tradicionalnu poljoprivredu. Jer ona je "osnova ekološkog integriteta, obnovljivosti prirode, biološke raznolikosti i jedina zaštita krajolika i ekosistema", smatra Mayet.

Plod lokalne voćke u Mozambiku
Čitavo mnoštvo lokalnih sorti voća, povrća i žitarica sustavno nestaje pred monopolom koncerna u ime "intelektualnog vlasništva"Foto: picture-alliance/ZB/B. Pedersen

Open Source Seed Initiative

Istog je mišljenja čitav niz nevladinih udruga, ali sociolog poljoprivrede Jack Kloppenburg je otišao i korak dalje. Baš kao što postoje "open source" programi za računala koje stoje svima na raspolaganje, tako je i on osnovao Open Source Seed Initiative. On već šest godina šalje paketiće sjemena diljem svijeta i na pakovanju stoji upozorenje kako se otvaranjem paketića "obavezujete da korištenje ovog sjemena i njegovih derivata nećete ograničavati patentima, licencom ili drugim sredstvima."

Štoviše, korisnici se pozivaju da sjeme dijele svima koji to žele, jedino ih se onda mora upozoriti da i oni ne smiju na bilo kakav način ograničavati njihovo širenje.

Kloppenburg priznaje kako njegov model nije savršen jer sjeme koje dijeli nije ničim zaštićeno tako da je podložno i komercijalnom korištenju. Ali je uvjeren da sustav može funkcionirati i lako se prilagoditi svakom lokalnom podneblju i zemljištu.

Glavni argument poljoprivrednik koncerna je također kako je već previše stanovnika na našoj planeti da bi se oni mogli prehraniti "tradicionalnim metodama" - i političari im to vjeruju. Za Kloppenburga je to obrtanje činjenica: "Ljudi se moraju moći sami prehraniti - i mora im se opet dopustiti da to čine." Ali onda bez dividende i dobiti za proizvođače sjemena.