Teške dvojbe oko hrvatskog uvođenja eura

Hrvatska idući mjesec najvjerojatnije izlazi iz europsko-unijske procedure prekomjernog deficita, ako se ravnamo po aktualnom prijedlogu Europske komisije Vijeću EU-a. Javne financije, kao što je već neko vrijeme poznato, ušle su u mirnije vode, čime se država zasad miče iz rizične fiskalno-političke zone. Napuštanje procedure koja znači prinudno discipliniranje državno-budžetske politike, međutim, povlači daljnje diskutabilne korake. Kao što je sredinom svibnja izjavio Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, slijedi ulazak RH u faktičnu čekaonicu za uvođenje eura.

Točnije, guverner nije koristio takav opisni naziv nadolazeće procedure, ali European Exchange Rate Mechanism (ERM II) u praksi znači upravo to. No samim tim se nameće dodatno pitanje o kontekstu stvari: što bi točno za hrvatsku privredu danas predstavljao takav potez? S jedne strane, hrvatska valuta kuna još je s kraja 20. stoljeća tečajno vezana uz euro, s druge pak odvojena valuta i dalje ukazuje na minimum preostale monetarno-političke samostalnosti. A poznata je cijena tijesne vezanosti kune i eura kroz protekla dva desetljeća – pogodnost uvozu i bankama, naspram izvoza i urušene domaće proizvodnje.

Nije posrijedi samo tehničko pitanje

Glasovi otpora takvoj politici, mada su dosta rijetki, također ukazuju na opasnost od tzv. grčkog scenarija za Hrvatsku. Stoga je očito da bi krupnim promjenama u tom smjeru morala prethoditi iscrpna i sadržajna javna diskusija kakva čitavo vrijeme izostaje. Monetarna pitanja prepuštaju se isključivo tehnokratski nastrojenim ekonomistima koji naočigled stoje uz već zadane prioritete financijske industrije i s njom povezanog krupnog kapitala. „Ali, pitanje uvođenja eura nije samo tehničko pitanje, ne tiče se samo uskih financijskih i bankovnih aspekata“, smatra sociolog ekonomije Marko Grdešić.

Naš sugovornik s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu mišljenja je da zemlje koje imaju svoju valutu uvijek imaju više potencijalnog manevarskog prostora od onih koji je nemaju: „Čak i ako dosad Hrvatska nije mnogo koristila svoju monetarnu suverenost, činjenica da domaća valuta postoji ostavlja tu mogućnost otvorenom. Ako RH uđe u eurozonu, svjesno se odričemo nekih ekonomskih alata. Osim toga, preuzimanje eura zabetoniralo bi politiku štednje i politiku deregulacije tržišta rada, jer drugih metoda postizanja međunarodne konkurentnosti ne bi bilo."

„Jer, kad ekonomisti kažu 'fiskalna odgovornost ili 'fiskalna konsolidacija', oni zapravo misle“, nastavlja Grdešić, „na kontinuiranu štednju u javnom sektoru. Kad kažu 'pojeftinjenje uvjeta poslovanja', misle na dodatno pojeftinjenje na strani rada, tj. još fleksibilnije ugovore o radu, još lakše otpuštanje, još slabije sindikate. Dakle, postoje jasni distributivni aspekti uvođenja eura.“ No pojedini stručnjaci u ekonomiji i bliskim područjima, čak i kad ne misle dobro o davnom zbližavanju kune s eurom, drže kako je sad ionako kasno za reakciju. Naime, oni napominju da je Hrvatskoj preostala tek proceduralna formalnost, dok je suština već realizirana.

Hrvatska je već prošla točku bez povratke

Jedan od takvih je i neovisni ekonomski analitičar Guste Santini koji naglašava da je odavno poduzeto sve kako bi RH došla do točke bez povratka, u ovom pogledu. I da bi nagli zaokret možda povukao teže posljedice negoli nastavak u istom smjeru: „To nije odnos hoću-neću, malo jedno, pa malo drugo. Slažem se uvelike s kritičarima vezanosti za euro, ali bojim se da je to predaleko odmaklo. Budućnost nam je previše vezana uz te procese, a monetarnu politiku ionako više nemamo. Zaletjeli smo se – i to ne jednom, nego više puta u vezi s tim – i ostali bez svih stupnjeva slobode za raspravu o nečemu drukčijem.“

„Kako bi drugačije i bilo kad smo dio problema, ne rješenja?“, poantira Santini. On podsjeća kako su svi hrvatski političari znali da su sve centralne banke EU-a van kontrole nacionalnih vlasti. „Jasno da to za periferne ekonomije nije bio dobar izbor, ali obaveze su već preuzete. Pamtite da je naš premijer u trenu pristupanja Uniji, a to bio Zoran Milanović, hladno prihvatio kriterije procedure prekomjernog deficita? A nismo to morali, niti trebali – neki drugi su se otvoreno bunili. Pa, mislim da se više nemamo čega bojati, jer smo sve najgore već poduzeli, a ono ubuduće bit će samo posljedica toga.“