Tko se zadnji smije...
27. siječnja 2017
Prije američkih izbora 8. studenog 2016. u Europi i osobito u Bruxellesu je bilo veoma teško uopće nekoga naći tko bi se otvoreno priklonio američkom kandidatu republikanaca, Donaldu Trumpu. Jedan od tih rijetkih je bio Michael Kulbickas pa je tako u mnogim diskusijama i televizijskim raspravama obično služio da ga sugovornici ismijavaju - jer nitko nije mogao vjerovati da bi Trump ikad mogao biti izabran.
Danas je on onaj koji se smije kad se sjeti tih vremena. On nije samo član organizacije Republicans Overseas (Republikanci u inozemstvu) nego i predsjednik njezinog ogranka u Bruxellesu. Ali obzirom da republikanci nisu baš omiljeni kod Amerikanaca koji žive u inozemstvu, već je navikao biti predsjednikom ogranka od tek četiri ili pet članova. Jer u jednom gradu kao što je Bruxelles ih se više nije moglo naći. Barem je tako bilo do sada: nakon pobjede Trumpa, Kulbickas koji već godinama živi u Belgiji kaže da "se sve više pristaša Trumpa sada izvlači iz svojih rupa". Sada svi oni govore kako su "oduvijek" podržavali i glasovali za tog milijardera i žele pomoći organizaciji republikanaca u inozemstvu.
"U Europi ne razumiju Trumpa"
Kulbickas priznaje da čak i oni Amerikanci koji žive u Europi i koji inače glasuju za republikance "imaju problema" s Trumpom. Ali je on uvjeren da je razlog tome što je Trump "tako negativno ocijenjen kod europske elite" i da je takva loša slika na Starom kontinentu o Trumpu zapravo posljedica nesporazuma. "Slika Trumpa u Europi je izuzetno iskrivljena. A to osobito vrijedi za Belgiju", kaže nam u svom uredu u briselskoj četvrti Hoeilaart gdje radi kao savjetnik. "Kad god netko sa mnom počne razgovarati o američkim izborima, odmah se počne s tim ekstremnim mišljenjima o Trumpu. To su sve karikature, iskrivljena klaunovska slika Trumpa, njegovog karaktera i njegovih pristaša."
Tek kao primjer: niti Kulbickas nije bio oduševljen ponašanjem Trumpa u jednom videu koji je osvanuo za vrijeme predizborne kampanje i u kojem se on s omalovažavanjem izražava o ženama. Ali isto tako može dobro shvatiti kako se Trump tada branio od tih optužbi: na kraju krajeva, mnogi muškarci među sobom tako govore i trebamo se prestati toliko uzbuđivati zbog toga.
Isto tako, osobito u Bruxellesu su veoma osjetljivi na često ponavljano omalovažavanje NATO-a koje se čulo od Trumpa. Kulbickas i to smatra dobrim prvim korakom kako bi se i taj obrambeni savez konačno suočio s pravim problemima koji muče NATO, na primjer da SAD i dalje previše plaća u tom savezu koji ima 28 članica.
Radije pitaju njega nego veleposlanike
Kulbickas isto tako načelno misli i da je Brexit bila dobra odluka i također si može zamisliti da Europsku uniju napuste i neke druge zemlje. Je li to, kao što misli Trump, dobro za SAD - u to nije baš previše siguran. Ali sviđa mu se Trumpova retorika i misli da je dobra taktika da Trump Europljane izlaže pritisku i da im jasno daje do znanja da SAD ne treba baš tako nužno Stari kontinent. U svakom slučaju, Kulbickas misli da je u svim odnosima dobro "da je netko spreman onda i ustati i otići".
Kulbickas priznaje da je još na predsjedničkim izborima 2000. bio za demokrata Ala Gorea, ali da je potpuno promijenio mišljenje nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. Trumpa je podržavao od samog početka još dok su bili i drugi kandidati među republikancima. On mu se od početka činio kao kandidat koji ima svoj jasan stav. Čak je napisao pismo Trumpu sa savjetima, makar skromno priznaje da nije siguran da je Trump ikad pročitao to što mu je napisao niti da novi predsjednik uopće zna da postoji ogranak Republican Overseas u Bruxellesu.
Ako ne Trump, onda njegovi suradnici sasvim sigurno znaju da imaju "svog čovjeka" u Bruxellesu. Uvijek iznova ga netko pita za detalje o pojedinim europskim institucijama koje su smještene u Bruxellesu ili o predstavništvima pojedinih zemalja članica. A dok Obamini veleposlanici u Europskoj uniji i u NATO-u tvrde kako ih njihovi nasljednici uopće još ništa nisu pitali o poslu koji sada njih čeka, očito se i oni radije obraćaju Kulbickasu i organizaciji republikanaca da čuju dobar savjet.
Onda barem za dvije godine...
Pritom se čuju i pitanja o europskim desničarskim populistima. Kulbickas misli da bi Trump svakako trebao surađivati na primjer s nizozemskim populistom Geertom Wildersom i njegovom Strankom za slobodu.
Ali dok Kulbickas sada odjednom dobiva nove članove za republikance u inozemstvu, sve je više zanimanja i za ogranak Democrats Abroad u Bruxellesu. Šefica ogranka Pauline Manos kaže da joj mnogi dolaze s čvrstom odlukom pomoći kako mogu pripremiti izbore za Kongres 2018. "Mnogi Amerikanci u inozemstvu izlaze na predsjedničke izbore, ali onda njihov politički interes nestaje za slijedeće četiri godine", kaže nam Manos. Baš to se sada treba promijeniti: od izbora Trumpa je svima postalo jasno da se više ne smije šutjeti.
T. Schultz/F. Taube