Traže se mladi

Rijetko kada je jedan kongres PEN-a u javnosti našao toliko odjeka kao ovaj put. Ne događa se baš svaki put da predsjednik jedne zemlje otvori susret, kao što je to ovaj put učinio njemački državni poglavar Horst Köhler. Autore je primila čak i savezna kancelarka Angela Merkel, koja dosada nije pokazala nikakav angažman što se tiče kulture. Ali, kakve koristi ima uopće od političke pozornice?

Odaslan je važan signal

U povijesti književnosti niti jedan pjesnik nije uspio spriječiti neki rat. Ipak je berlinski kongres PEN-a odaslao važan signal. Velike zasluge za to pripadaju Günteru Grassu, velikanu njemačke književnosti. Praćen burnim plejskom on se okomio na američku ratnu politiku. Taj korak, iskreno govoreći, nije ni originalan, niti je za njega potrebna velika hrabrost. Grassov govor je «živio» od karizme 80-godišnjeg pisca, koji je kao mladi vojnik služio u Hitlerovom carstvu, prije nego što je izgubio iluzije o sjaju ratnog pohoda.

Iza čega stoji PEN?

Grass je jednim potezom pokazao iza čega stoji PEN: on moralno staje na stranu nemoćnih, žrtava rata, koji nerijetko tek radom pisaca izlaze iz anonimnosti. Politički PEN stoji na strani onih koji se ne predaju pred snagom stvarnog stanja. Günter Grass je otvorio i zadnji Međunarodni kongres PEN-a u Njemačkoj prije dvadeset godina, u doba kada se mirovni pokret nije nazivalo «zastarjelim modelom». Danas stajati iza tih ideala je relikt iz generacije 68-aša, kada su u Njemačkoj studenti bili ljevičari i kada su se politički suprotstavljali naslijeđu svojih roditelja. Najtužnije na ovogodišnjem kongresu PEN-a je činjenica da su ta vremena dio prošlosti. U Berlinu su glavnu riječ vodili bijesni stari muškarci. Ali gdje su bijesni mladi muškarci – i žene?

Boljke njemačkog «kluba pisaca»

Njemački PEN boluje od nedostatka novih snaga iz srednje i mlađe generacije. Autori tig generacija u Njemačkoj se radije bave piskaranjem bestsellera. Nitko nema ništa protiv uspješnih autora, ali nedostatak mladih snaga očituje se i tamo gdje PEN ima velike zasluge: u angažmanu za progonjene autore, bez obzira bili oni u zatvoru ili u egzilu. Na tom se polju angažiraju još uvijek muškarci i žene u umirovljeničkoj dobi. Njihov rad rezultira velikim djelima. Njima se može zahvaliti da je PEN u međuvremenu postao međunarodno relevantna adresa kad se radi o promatranju sukoba u svijetu. PEN objavljuje gdje se u svijetu zatvara novinare, gdje ih se muči i ubija. PEN se svim silama trudi da barem pokoji zatvoreni autor bude oslobođen, a nakon toga mu se pruža i potpora. To je sve u Berlinu postalo još jednom očito. U vremenima u kojima se na svakom koraku štedi moramo biti zahvalni da njemačka vlada nastavlja financijski podupirati program «Writers-in-exile» sa šest stipendija za progonjene autore koji će svoje novo utočište naći u Saveznoj republici. To je kap vode u moru, ali bolje i to nego ništa.

Novi vjetar na međunarodnoj pozornici

Na međunarodnoj pozornici PEN pojačava svoju mrežu: u južnoafričkoj Pretoriji je upravo otvoren jedan novi centar, uskoro će se otvoriti na Jamajci, a intenzivira se i angažman u Latinskoj Americi i Aziji. Međunarodni PEN želi postati efikasnijim u pogledu financijskih sredstava i zato mijenja i svoju strukturu. Prošla su vremena u kojim se PEN nije očitovao o aktualnoj politici u svijetu, model britanskog debatnog kluba je mrtav. Možemo se samo nadati da nova politička energija neće presahnuti kada dođe kraj ere starih muškaraca u PEN-u.