Tradicionalni iscjelitelji pomažu u borbi protiv ebole

Šareni natpis na velikoj ploči na rubu ulice obećava pomoć protiv bolova u trbuhu, protiv tifusa, ili čak impotencije. "Centar za alternativne terapije i prirodne tretmane biljem" smješten je u maloj općini na rubu liberijskog glavnog grada Monrovije. Ovdje mnogi vjeruju u tradicionalne metode liječenja i zbog toga dolaze u ovaj Centar. Peace Bello, poznatiji pod imenom "doktor Peace" jedan je od ovdašnjih iscjelitelja. "Liječim oboljele od vrućice, malarije, osobe s problemima ejakulacije ili povišenim krvnim tlakom. Lijek koji koristim, dobiva se iz korjenja", priča Peace Bello DW-u. Ali pacijente koji boluju od ebole on ne liječi: "Do sada nitko s tom bolešću nije došao k meni. I nemam ništa sa čim bi ih mogao liječiti." Moussa Traoré iz susjedne Gvineje misli slično. On je u nadležnom ministarstvu bio na savjetovanju na temu ebola, priča za DW, no ni on nije liječio pacijente oboljele od te bolesti. "Rečeno nam je da pacijente sa simptomima dovedemo izravno u za to predviđene centre i da slučajeve trebamo prijaviti", kaže isjelitelj iz Gvineje.

Takve reakcije su ispravne, kaže Abubakkar Tarawallie iz Crvenog križa u Sierra Leoneu. I tamo mnogi ljudi traže pomoć tradicionalnih izlječitelja. A s njima su u kontaktu on i njegove kolege. Oni upućuju hitan savjet izlječiteljima: Ako je netko bolestan i dođe k vama, nemojte liječiti tu osobu, i nemojte ju primati." Jer tako se bolest može samo proširiti. Umjesto toga izlječitelji bi trebali svoje pacijente poslati izravno u bolnicu ili pozvati zdravstvene vlasti da dođu po njih - bez obzira znaju li je li riječ o eboli ili ne. "To se događa i ovdje", kaže Tarawallie u intervjuu za Deustche Welle. U međuvremenu su mnogima u Sierra Leoneu poznati simptomi ebole. Ipak sada je izazov natjerati sve njih da slijede savjete liječnika i organizacija za pomoć: "Mnogi još uvijek misle da magija može pomoći izliječiti određene bolesti", kaže Tarawallie.

Radije k izlječitelju nego u bolnicu

K tome još dolazi i nepovjerenje prema bolnicama i manjkava komunikacija, kaže Tarawallie: "Kada je bolest izbila u svibnju u Sierra Leoneu, proširila se vijest: Tko ima ebolu, umire. Tada su se ljudi pitali: Zašto ići u bolnicu kada liječnici već kažu da ionako neću preživjeti?" I izlječiteljica Elizabeth Wobe iz Liberije priča, kako upravo u unutrašnjosti mnogi ljudi izbjegavaju bolnice ili im jednostavno ne vjeruju: "Oni su navikli ići kod svojih tradicionalnih izlječitelja. Ili odu u bolnicu, ondje ne dođe do željenog uspjeha liječenja, pa onda opet idu potražiti pomoć svojih izlječitelja." Prilikom opasnih epidemija i jedno i drugo je problematično: Na taj način moguće je da se bolest nedovoljno brzo dijagnosticira, oboljeli ne može biti izoliran, i tako dalje prenosi virus drugima. Iz Sierra Leonea se izvještava o slučaju jedne pacijentice oboljele od ebole koju je njezina obitelj iz centra za liječenje oboljelih odvela iscjelitelju. Kasnije je umrla na putu prema bolnici. Prema informacijama novinskih agencija zemlja je u međuvremenu angažirala vojsku kako bi nadzirala bolnice i kako obitelji i prijatelji ne bi pacijente odvodili na silu i bez liječničkog savjeta.

932 osobe umrle su od te bolesti od veljače 2014. godine od kada se pojavila ebola u zapadnoj Africi. To su najnoviji podaci Svjetske zdravstvene organizacije. Oni polaze od brojke 1711 kada su u pitanju potvrđeni sučajevi ebole ili sumnjivi slučajevi. Iz Gvineje se virus proširio u susjednu Liberiju i Sierra Leone a u kratkom vremenu stigao je i do nedaleke Nigerije.

Zajedno umjesto jedni protiv drugih

Iako se virus snažno proširio, u pogođenim zemljama mnogi ne vjeruju da ta bolest zaista postoji i boje se sebi priznati da oni sami, njihova rodbina ili prijatelji mogu oboljeti. Svjetska zdravstvena organizacija označila je primjerice otpor i nijekanje društva u Liberiji u odnosu na virus kao jedan od najvećih izazova ebola krize. Putem kampanja koje senzibiliziraju javnost vlasti, liječnici i organizacije za pomoć pokušavaju u pogođenim zemljama objasniti ljudima sve o eboli i pojasniti im da prilikom tipičnih znakova karakterističnih za ebolu poput vrućice, glavobolje i bolova u mišićima trebaju otići u bolnicu ili u zdravstveni centar.

Abubakkar Tarawallie iz Crvenog križa u Sierra Leoneu poznaje ovu problematiku. On i njegove kolege blisko surađuju od izbijanja bolesti s tradicionalnim izlječiteljima. "Neki od vodećih izlječitelja sada su dio našeg tima za senzibiliziranje zajednica", kaže Tarawallie. Oni bi ljudima trebali prenijeti važne informacije o bolesti, zaštiti od virusa i znakovima prepoznavanja bolesti- kako bi im dali informaciju da je ebola slučaj za bolnicu a ne za iscjelitelje.