Tragična priča afričkog nogometa

Nigerijac Ojokojo Torunarigha nekada je bio profesionalni nogometaš kluba Chemnitzer FC. Zajedno s drugim nogometnim stručnjacima on danas pokušava odgovoriti na pitanje: zašto su afrički nogometaši traženi i cijenjeni u inozemstvu, no njihove reprezentacije jednostavno nemaju sreće na prvenstvima? 1990. godine Torunarigha je došao u Njemačku, tada mu je bilo 20 godina. Bio je prvi Afrikanac koji je došao u jedan istočnonjemački nogometni klub. Pet godina bio je profesionalni nogometaš.

Jedan vrhunski igrač ne može zamijeniti njih ostalih deset

Europski vrhunski klubovi danas žele isključivo "afričke borbene mašine", zaključuje Oliver König. "Njemački trener bi mi rekao: dovedi mi obrambenog veznog igrača i jednog napadača, neka budu visoko 190 centimetara", kaže nogometni agent. Upravo je prije dva tjedna bio u Kamerunu. "Bez iznimke, ovdje se isključivo radi o fizičkoj nadmoći Afrikanaca", ističe König.

Poznati afrički profesionalni nogometaši danas se zovu Didier Drogba ili Samuel Eto'o. No zbog čega njihove reprezentacije samo rijetko uspiju ući u četvrt finale? Trener Lars Isecke, koji je već radio u Ruandi, Namibiji i Beninu, zna i odgovor. Riječ je naime o pojedinačnim vrhunskim igračima, koji su trenirani u Europi. Jer, mora se uzeti u obzir da na terenu stoji jedanaest igrača, a ne samo jedan ili dva vrhunska.

"Samuel Eto'o je vrhunski igrač, doći će u kamerunsku reprezentaciju, no on oko sebe nema deset isto tako vrhunskih igrača. S toga pokušava postići što je više moguće i time se i preopterećava", kaže Isecke. Uz to, kaže on, dolazi i pritisak: ti se Samuel Eto'o, zvijezda, zašto sada ne daješ sve od sebe?

Preko veze u reprezentaciju

Osim toga, dodaje i Torunarigha, Afrika sama sebi nanosi komplikacije. Veliki problem, naime, predstavlja utjecaj tamošnjih udruga. Pri sastavu reprezentacije na prvom mjestu ne stoji sportski uspjesi, nego i činjenica, da li ujak poznaje nekoga u klubu preko kojeg bi netko iz njegove obitelji mogao postati dio reprezentacije. "U Nigeriji ne igraju uvijek najbolji. Etničke skupine, poput Igboa, Hausa ili Yoruba moraju u reprezentaciji imati tri ili četiri svoja nogometaša. Po pravilu bi samo najbolji trebali nastupati za reprezentaciju", kaže Torunarigha.

U tom pogledu, smatra on, čak je i dobro što mnoge afričke reprezentacije treniraju europski treneri - oni su manje korumpirani. Ukoliko se sliku želi uljepšati, može se koristiti i riječ globalizacija: najbolje nogometaše koje afrički kontinent nudi Europa dovodi sebi. Pet od šest afričkih timova koji su nastupili na ovogodišnjem SP-u treniraju europski treneri.

Autorice: Stefanie Duckstein/ Marijana Ljubičić

Odg. ur.: A. Šubić