Trgovina rabljenim automobilima putem interneta - zlatni rudnik za lopove

A to se zapravo ne događa niti kada kupujete jabuke na tržnici - ili ste od onih koji pita BAŠ SVAKU kumicu, koliko hoće za jabuke?

Ovom idealu slobodnog tržišta najviše se približio jedan razmjerno banalan sektor: na tržištu rabljenim automobilima. No ovaj idealni svijet trgovine ima i svoju - veoma ozbiljnu - manu; obzirom da se većina trgovine odvija na načelu kupoprodajnih ugovora između građana i da je sve prilično daleko od očiju policije i državnih službi, to je pravi El Dorado za lopove, prevarante i varalice svih veličina i boja, bez obzira kupovali auto preko interneta ili ga prodavali.

I sada nije samo riječ o činjenici da se nigdje toliko ne laže kao na internetu: o prijeđenim kilometrima, o tome da li je auto imao sudar ili neki ozbiljni kvar - jer prodavač računa, ako si već potegao iz Hrvatske, Italije ili Portugala da kupiš auto, onda ćeš ga vjerojatno radije kupiti nego se opet truckati vlakom na putu kući. Nije samo problem u kvaliteti ponuđenih vozila nego je osobito osjetljiva točka - financijska transakcija. Mnogima je nepoznato kako se bankovni nalozi mogu stornirati pa čak i ako je novac "sjeo" na račun i da se može vjerovati tek rijetko kojoj vjerovničkoj službi koja kotira na internetu - ili su pak troškovi takve transakcije onda prilično skupe. Ni usluge novčanih kurira - poput na primjer "Western Uniona" nipošto nisu podesne za transakcije za robu kupljenoj preko interneta:

"'Western Union Money Transfer' je usluga koja u principu služi za to da se u slučajevima nevolje i ako je netko u inozemstvu, može brzo dostaviti novac poznaniku. To znači da primatelj mora znati samo određene podatke, kodni broj i ime i da onda dobije isplaćen novac. To nije prava transakcija preko računa građana nego je to zapravo gotovina koja se uplaćuje i koja se isplaćuje. Primatelj na taj način može ostati potpuno nepoznat."

Objašnjava Urlich May, pravnik kod njemačkog kluba ADAC koji je dosada imao i previše posla sa takvim prevaratnima - u ADAC stiže na stotine poziva u pomoć svakog mjeseca. Jer to drugim riječima znači, prodavač je daleko od vas ako nešto pođe po zlu i kad prekasno shvatite da zapravo ni ne znate, sa kim ste imali posla. Uzmimo samo jedan primjer: privuče vas oglas o autu vaših snova, u njemu se ističe mogućnost povrata novca ako ste nezadovoljni i jamči ispravnost vozila. Ukratko - osjećate se budala ako ne zagrizete.

"Kao zainteresirani kupac, javim se prodavaču. On mi na primjer kaže, da auto još nije prodan iako se radi o slučaju hitne prodaje - iz razloga koji inače vjerojatno nebi povjerovalo ni djete od 3 godine. Ali, kaže prodavač, auto nije kod njega, nego traži da pošaljete neki određeni iznos za 'troškove transporta' ili za odjavljivanje ili za nešto slično. Prodavač kaže da taj konkretan, poslani novac on ionako ne može podići bez mog izričitog odobrenja nego će to poslužiti tek kao jamstvo - i već je to laž. Koliko god novca da onda pošaljem preko Western Uniona, mogu biti siguran da će taj novac nestati bez traga - i da naravno nikad neću dobiti nikakav auto."

Posebne su priče prijevare kada prodajete auto i tu postoji čitav spektar mogućnosti varalicama ili jednostavno - lopovima. To se proteže od takozvanog "trika sa upaljačem" - ne znate ga? Sreća vaša da ga ne znate: dođe vam osoba koju zanima vaš auto. Zadovoljan je sa onim što vidi, ponekad je toliko drzak da nudi par stotina eura manje - ali ne toliko manje koliko već vi niste pretjerali u cijeni koju očekujete. Zajedno se provezete kroz grad da bi "provjerio" auto i pred nekim restoranom ponudi da u njemu sklopite kupoprodajni ugovor. Naravno, postavi se pitanje papira od automobila i da li su točno upisani brojevi šasije ili motora. On će samo skočiti, provjeriti da li je sve u redu a na stolu ostaju njegove cigarete i upaljač koji barem izgleda skup. Podsjetimo: ključeve od auta već ima u džepu - on je vozio do restorana. Treba li uopće reći da je veoma malo nade kako ćete ikad više vidjeti i njega i vaš auto - ali da će vam zato za uspomenu ostati upaljač koji barem izgleda skup?

To je dakle trik sa upaljačem - ili mobitelom ili nečim sličnim i pouka jest da nikad, baš nikad ne dajete papire od automobila - ili ne daj Bože, šaljete ih poštom - dok niste sigurni da ste i primili i dobili novac. Jer i tu se dešava da se platni nalozi iznenada storniraju a za posebno rafiniran trik opet je tu Western Union. Pravnik ADAC-a, Ulrich May:

"Na primjer, kupac šalje ček na iznos koji je još i veći nego kupovna cijena. Pošteni prodavač će najčešće sam nazvati prodavača koji će mu opet izmisliti neku bajku, kako se to dogodilo - pogriješila je sekretarica, on svaki dan kupuje na desetke automobila i pobrkao je cijene ili nešto slično. Ali da se kupovina završi, neka zadržim ček ali neka razliku pošaljem preko Western Uniona. Većina prodavača to i čini. Nakon toga se uspostavi kako ček nema pokrića ili da nosioc niti ne postoji, a vaš novac je otišao netragom. Često su to 'kupci' iz Istočne Europe ili iz Afrike i novac možete otpisati."