Tsunami promijenio ulogu žena u Aziji

U tsunamiju koji je na današnji dan prije pet godina pogodio jugoistočnu Aziju poginulo je tri do četiri puta više žena, nego muškaraca, pokazala je jedna studija britanske humanitarne organizacije Oxfam. Jedan od razloga zašto je među 300.000 žrtava bilo više žena je što mnoge od njih nisu znale plivati.

Ali, katastrofa može biti i šansa za novi početak. To je shvatila i Sindhika iz Sri Lanke. Ona je majka četvero djece i nakon tsunamija se razvela, jer ju je muž, koji je bio bez posla, tukao. Bila je svjesna da je tako postala predmet osude ostalih mještana, da je to značilo izolaciju. "Muž me tukao i vikao na mene, a pomoć nisam mogla očekivati ni od svekra i svekrve. Nitko nije pomagao mene i moje četvero djece. Danas troje od njih ide u školu, a ja zaradim nešto novca. Želim barem svojoj djeci pružiti bolji život."

Muškarci ne vrijede više od žena

Uz pomoć humanitarne organizacije Sarvodaya, koja na Šri Lanci podržava isključivo žene, Sindhika je shvatila da može preživjeti i bez pomoći obitelji, da može sama donositi odluke o svom životu. Žene u tom dijelu Azije u društvu se smatraju manje vrijednima od muškaraca. Jedan od razloga je što se za djevojke mora platiti miraz prilikom udaje. Mladići ostaju u krugu obitelji, oni su neka vrsta sigurnosti za roditelje kad ostare.

Upravo tu tradiciju pokušava prekinuti organizacija SNEHA koja djeluje u Indiji, kaže jedan od njezinih suradnika S.V. Gerome. "Mi smo odlučili da svu pomoć dajemo isključivo ženama. Muškarci često piju, kockaju i potroše brzo novac. Ženama smo objasnili da je važno štedjeti. U našim skupinama za samopomoć svaka žena mjesečno uštedi oko 100 rupija (oko 1,8 eura). Za to dobivaju kamate. Status žena u seoskim zajednicama se promijenio. One su uključene u donošenje odluka i često od njih savjet traže i seoske starješine."

Velika pomoć s malo novca

Organizacija SNEHA ženama daje mikrokredite od 5.000 do 10.000 rupija (80 do 160 eura). Za taj novac one kupuju perad, koze ili materijale na kojima mogu nešto zaraditi. U 99 posto slučajeva žene uspješno vrate dug. Žene formiraju i grupe za međusobnu pomoć. U njima im socijalne radnice objašnjavaju kako održavati higijenu, kako bi izbjegle širenje bolesti. 39-godišnja Shanti danas živi u jednom novoizgrađenom naselju u blizini južnoindijskog grada Nagapattinama. "Puno sam naučila, primjerice da uvijek moram prati ruke. Naučila sam kako pravilno kupati djecu. I kako čuvati hranu da se ne pokvari. Sada u mojoj obitelji ima puno manje bolesti."

Chinnapunna je starica bez zubi, ali na budućnost gleda optimistično: "Svi govore samo o tsunamiju. Svejedno što je bilo. Moramo sve zaboraviti i misliti na budućnost."

Autor: Priya Esselborn / Anto Janković

Odg. urednik: A. Šubić