Tužbom protiv politike jednog djeteta

Yang Zhizu se igra sa svojim kćerima. Yang Ruoyi je gotovo pet godina, maloj Yang Ruolan uskoro će biti godina dana. U malom trosobnom stanu na sjeveru Pekinga, u kojem živi ovaj sveučilišni profesor sa suprugom, dvoje djece i svojim starim ocem, tijesno je. Na ostakljenom balkonu se suši rublje, na hodniku stoji dječji bicikl, 44-godišnji Yang radi za malim pisaćim stolom u spavaćoj sobi koja je ionako zatrpana stvarima.

Yangovi bi zapravo bili sasvim normalna obitelj. Ali, s obzirom da imaju dvoje djece - su, dakle, prekršili uredbu o jednom djetetu – oni su kažnjeni. U ožujku prošle godine, kratko nakon rođenja njihove druge kćeri, Yang Zhizhu je suspendiran s dužnosti docenta na pravnom fakultetu. „Nakon toga su mi smanjili plaću koja je bila preračunato 550 eura. Ljetos je slijedilo drugo smanjenje plaće. Od tada dobivam samo 100 eura mjesečno. A onda mi je dostavljeno rješenje o kazni zbog drugog djeteta u iznosu od 27.000 eura.“

Osnovna ljudska potreba

Za Yanga, čija je supruga bez posla, visina kazne je potpuno apsurdna. On nikad neće moći zaraditi toliko novca. Ali, nije samo zato podnio tužbu protiv ustanove za planiranje obitelji grada Pekinga. On želi također upozoriti na nepravde koje sa sobom donosi stroga politika planiranja obitelji. „Imati djecu, to je kao hraniti se, to je osnovna ljudska potreba i ne trebaju nam zakoni koji to reguliraju.“

Ali, vlasti to vide drukčije. One smiju one koji prekrše odredbe politike jednog djeteta kazniti iznosom koji može biti i deset puta veći nego prosječna godišnja plaća. Kazna se zove „socijalna pristojba za uzgoj djeteta“. U izvještaju jedne skupine za zaštitu ljudskih prava iz Hongkonga kaže se da onaj tko ne plati kaznu mora računati sa snažnom represijom sve do nasilja i uhićenja. Te stvari rijetko dospijevaju u javnost.

Ista pravila za sve?

Istovremeno u Kini ima tako puno iznimaka da ne može biti govora o jednakosti postupka. Na selu bračni parovi često imaju drugo dijete ako je prvo bila djevojčica. U Pekingu je dopušteno drugo dijete ako su oba roditelja jedinci. Na istoku Kine, u Šangaju i Gvangzuu već razmišljaju o labavljenju odredaba kako bi se zaustavilo dramatičan pad nataliteta. Ali, Peking je osobito strog – tim više što Yang Zhizhu i njegova supruga ne potpadaju ni pod kakve iznimke. To nije pravedno, kaže profesor Ren Qiang, stručnjak za demografiju na Pekinškom sveučilištu: „Sa stajališta ljudskih prava i jednakog postupanja za sve bi morala vrijediti ista pravila. Nije korektno na različite skupine primjenjivati različit pravila.“

Profesor Ren kao i drugi akademičari zalaže se već odavno za labavljenje odredaba politike jednog djeteta. Među ostalim i zato da se spriječi dramatično starenje kineskoga društva. Ali, kinesko vodstvo nije spremno na reforme. Ono argumentira da bi bez politike jednog djeteta u Kini danas bilo 400 milijuna stanovnika više te da borba protiv siromaštva ne bi mogla biti tako uspješna. Šefica nacionalne komisije za planiranje obitelji Li Bin kaže da se pojedinac mora podrediti ciljevima čitavoga društva: „S gospodarskim rastom je kao i s pečenjem kolača. Što je veći kolač, to bolje. Mi moramo pod nadzorom držati broj ljudi koji jedu kolač i dopustiti samo da polako raste.“

Poticaj raspravi o spornoj politici

Za Yanga Zhizhua i njegove dvije djevojčice riječi Li BIn zvuče kao ruganje. Samo zato što on živi u Pekingu njega se kažnjava zbog drugog djeteta. Ako ne plati 27.000 eura vlasti prijete da će mu zaplijeniti imovinu, oduzeti stan. I on sam drži malo vjerojatnim da dobije proces protiv državne ustanove. Vlasti za planiranje obitelji u Kini su prejake. Ali, on se nada da će njegov slučaj u Kini barem malo potaknuti raspravu o spornoj politici jednog djeteta.

Autor: Ruth Kirchner / Anto Janković

Odg. urednik: Željka Telišman