Turska mora priznati Cipar, ako želi u EU

Europska se unija dugo natezala oko zajedničkog stajališta kojim će krenuti u predpristupne pregovore s Turskom, a oni bi trebali početi 3. listopada. Glavna točka spora je Cipar, jedna od zemalja članica, koju Ankara ne priznaje. No, to je i uvjet za eventualno punopravno članstvo Turske. Dodatna izjava Europske unije bila je nužna, budući da Turska u svojim lukama i aerodromima ne dopušta prijam ciparske robe, unatoč tomu što je je stavila svoj potpis pod carinsku uniju. Ankara je u svom posebnom priopćenju odbila priznati grčki dio Cipra, što sam Cipar, ali i neke druge države Europske unije, ne prihvaćaju. Ciparski veleposlanik u Uniji Nicholas Emiliou ističe kako se s nekim kandidatom ne može početi pregovarati o članstvu u klubu, čije članove ne priznaje. Ako ciparska vlada danas odobri kompromis do kojega se sinoć došlo, a to je da se nije naveo točan rok do kada Ankara mora priznati Cipar, onda bi i ministri poljoprivrede koji se trenutno nalaze u Bruxellesu i formalno mogli prihvatiti tu izjavu, jer u hitnom slučaju zaključke može donositi i ministarsko vijeće koje nije nadležno za određeni predmet.

Još nema reakcija iz Ankare

Sada nedostaje još i jednoglasna odluka svih 25 zemalja članica o cilju i okvirima pregovora. Austrija još uvijek dvoji oko predloženog pregovaračkog cilja – a to je punopravno članstvo. Beč Turskoj želi ponuditi samo povlašteno partnerstvo. Izborima u Njemačkoj pozicija najveće zemlje članice se ne mijenja. Crveno-zelena vlada ostaje na dužnosti još nekoliko tjedana, a ako Angela Merkel eventualno postane kancelarka, ona se može tek tijekom pregovora pokušati izboriti za svoje vizije povlaštenog partnerstva s Turskom, ali početak pregovora ne može zaustaviti.

Za sada još nema turskih reakcija na najnoviji zaključak veleposlanika Europske unije o Cipru. Turski ministar vanjskih poslova Abdullah Guel proteklog je vikenda upozorio EU da uzme u obzir koliko je za Tursku to pitanje osjetljivo.

Europski povjerenik za proširenje Olli Rehn neumorno ponavlja da će pregovarački mandat, do kojeg još treba doći, biti puno strožiji od svih dosadašnjih pregovora o prijamu. Pregovori s Turskom mogu biti prekinuti u svakom trenutku, ne bude li Ankara ispunjavala postavljene uvjete. Tek na samom kraju, nakon najmanje deset godina, trebalo bi se odlučiti hoće li stvarno doći do prijama te zemlje u Europsku uniju.