Turska u strahu od nove eskalacije

Slike su slične - vodenim topovima, suzavcem i gumenim mecima turska policija intervenira protiv bijesne mase. Novi val prosvjeda uslijedio je nakon rudarske nesreće u Somi. Prije godinu dana je jedan planirani građevinski projekt u Gezi parku u Istanbulu također izazvao proteste. I danas isto kao i prije godinu dana iza prosvjeda je daleko više od jednog događaja. Riječ je o duboko ukorijenjenom nezadovoljstvu šefom vlade Redžepom Tayyipom Erdoganom i politikom njegove islamsko-konzervativne stranke AKP. No istodobno se čini da je moć premijera dodatno ojačala. Na lokalnim izborima u proljeće je njegova stranka osvojila 45 posto glasova i time postigla još bolji rezultat nego 2009.

Slaba oporba

I najnovije rasprave o ograničavanju slobode izražavanja mišljenja u Turskoj kroz privremeno blokiranje twittera i video portala YouTube, Erdoganu nisu mnogo naškodile. "To je samo jedna tema koja se odnosi na velike gradove i tiče se uglavnom studenata", kaže Murat Erdogan, politolog sa Hacettepe sveučilišta u Ankari. "To nije tema za široko društvo. Mnogi uopće nemaju pojma u čemu je problem i što je to zapravo zabranjeno." Ipak, kako navodi Murat Erdogan, nakon protesta prije godinu dana, u vladi postoji jedna vrsta "gezifobije" - straha da se ne može kontrolirati ovako masivan val prosvjeda. Za Erdogana je tako mnogo jednostavnije da se u parlamentu bori protiv slabe oporbe, nego protiv masovnih prosvjeda na ulicama.

I upravo ta slaba oporba je po mišljenju politologa jedan od glavnih razloga za Erdoganov kontinuirani uspjeh. Za slabost opozicije postoje mnogi razlozi. Turski izborni sustav za parlamentarne izbore, izbor "Velike nacionalne skupštine", predviđa minimalni izborni prag od deset posto. AKP je na izbore prvi put izašla 2002. Iako je osvojila samo 34 posto glasova, u parlamentu je zahvaljujući izbornom zakonu dobila gotovo dvije trećine zastupničkih mjesta.

Pored toga, kaže Murat Erdogan, oporba je upetljana u ideološke rasprave: "Ljevičarska stranka je do sada pokazala malo zanimanja za probleme običnih ljudi. Za nju su bili važni kemalizam i turska Republika."

S ulice u parlament

I protestni pokret nastao tijekom prosvjeda u Gezi parku je, kako kaže Ekrem Eddy Güzeldere, politički analitičar i novinar iz Istanbula, do sada propustio ujediniti svoje političke zahtjeve i okupiti ih u jednoj stranci. To s jedne strane ima veze s činjenicom da je osnivanje stranaka u Turskoj vrlo komplicirano, skupo i administrativno teško, a s druge strane s tim da to nije bila organizirana grupa koja se tamo okupila, već zajednica s različitim hijerarhijskim centrima.

Güzeldere navodi međutim da je kroz protestni pokret bar pokrenut proces koji je dugoročno promijenio civilno društvo. "Ali dok se on pretvori u političku formu ili postane utjecajniji u postojećim političkim strukturama, moglo bi potrajati i čitavo desetljeće."

Uoči predsjedničkih izbora

U kolovozu će u Turskoj biti održani predsjednički izbori. Tada će po prvi put narod direktno birati turskog predsjednika. Stranke imaju vremena do kraja lipnja nominirati svoje kandidate. Pretpostavlja se da će premijer Redžep Tayyip Erdogan nastupiti kao kandidat AKP-a, jer je formalno isključena mogućnost da dobije daljnji mandat na funkciji premijera.

Erdogan do sada nije službeno potvrdio svoju kandidaturu. Stručnjaci njegove polarizirajuće nastupe ocjenjuju međutim kao jasan signal da je predizborna utrka već počela. Najnovija izvješća o njegovim nesuosjećajnim nastupima nakon rudarske nesreće u Somi i fotografija na kojoj njegov savjetnik tuče jednog demonstranta, teško da će imati utjecaja na za uspjeh njegovog izbora, smatra novinar Güzeldere. "Fotografija nasilnog savjetnika nije objavljena niti u jednim novinama koje su bliske AKP-u, tako da mnogi birači AKP-a o tome ništa ne znaju."