U inozemstvo iz gospodarskih razloga

Srbija pati od kroničnog odljeva mozgova - ona se nalazi na 132. mjestu od 133 zemlje za koje su rađene analize te vrste. Tako stoji u knjizi „Srpska znanstvena dijaspora“ profesora Beogradskog sveučilišta, Vladimira Grečića. Međutim, sama Srbija nema nikakvu statistiku kada je riječ o broju visokoobrazovanih koji napuštaju zemlju; republički Zavod za statistiku nije osposobljen za vođenje evidencije o seobama građana Srbije, a time se ne bavi niti jedna znanstvena institucija, upozorava profesor Grečić.

Analize se oslanjaju samo na podatke imigracijskih zemalja, koji pokazuju da broj visokoobrazovanih iznosi od 10 do 12 posto ukupnog broja onih koji su dobili useljeničke vize. Između 1991. i 2000. godine samo u Australiji, Kanadi i SAD-u oko 82.000 građana Srbije i Crne Gore je dobilo useljeničke vize. Na internetskoj stranici Grupe stručnjaka za razvoj i napredak Srbije (GEPS) stoji da više od 5.000 profesora, istraživača, biznismena, liječnika, pravnika i vrhunskih sportaša živi i radi širom svijeta.

Srbija je tradicionalno emigracijska zemlja, kaže profesor Grečić. Zanimljivo je da su tijekom devedesetih godina građani Srbije najviše odlazili u prekooceanske zemlje, prije svega SAD, Kanadu, Australiju i Novi Zeland, dok se nakon 2000. godine fokus emigracije pomaknuo na zemlje Europske unije. Tijekom '90-ih politički motivi su bili jedan od razloga za iseljenje ali čak i tada su ankete pokazivale da su ekonomski motivi bili glavni razlog, navodi profesor Grečić.

„Znači, veće su zarade u zemljama destinacije, bilo da su to prekooceanske zemlje, bilo zemlje EU-a. Drugi razlog su bili uvjeti stanovanja, rješavanje stambenih pitanja, što je za mlade ljude dosta problematično u Srbiji, za razliku od nekih drugih zemalja. I kao treći razlog za odlazak iz zemlje bi mogli biti uvjeti za napredak u profesiji“, kaže on.

Miješan motivi za emigraciju

Motive za odlazak iz zemlje uvijek možemo promatrati kao miješane migracijske motive, jer se oni uvijek prožimaju, ističe Danilo Rakić, iz nevladine organizacije "484". Siromaštvo, nestabilnost, kao i ratovi i međunarodne sankcije uvjetovali su povećan val migracije od '90-ih do danas, i to u zemlje gdje se pretpostavlja da će se najlakše naći utočište, kaže Rakić.

„Njemačka je po prirodi stvari zemlja gdje je najveći broj ljudi iz bivše Jugoslavije imao svoje rođake. Tako da uopćte ne čudi podatak da se uvijek među migrantima, da li kao tražiteljima azila ili radnicima na određeno vrijeme, u statistikama najviše pojavljujemo kao migranti u Njemačkoj, Švedskoj, Belgiji i Švicarskoj“, dodaje Rakić.

Rade Nikolić je nakon završenog studija na beogradskom Ekonomskom fakultetu otišao na stručno usavršavanje u Njemačku, uz pomoć Zaklade Zoran Đinđić. Tijekom 2010. godine stručno se usavršavao u banci Deutsche Bank, i kaže da u to vrijeme nije razmišljao o tome da ostane u Njemačkoj.

„Iskreno, dok sam bio na praksi, nisam želio ostati. Točnije, u tom trenutku sam još razmišljao kako bih se volio vratiti u Srbiju i tamo naći zaposlenje. Ali, razmišljao sam, također, da bih u nekoj perspektivi, ukoliko ne bih bio zadovoljan stanjem u Srbiji, mogao živjeti u inozemstvu. Ali, kao što rekoh, volio bih prije svega pokušati uspjeti u svojoj zemlji", priča on.

Motivi mladih

Osnovni motiv, ukoliko bi odlučio napustiti zemlju, vezan je za neki ekonomski razlog, ističe Rade Nikolić. „A što se tiče generalno motiva mladih ljudi, mislim da je i sa ostalima slična situacija. Prije svega ljudi odlaze jer ovdje ne dobijaju pravu šansu. Mislim da su ljudi prije svega nezadovoljni trenutnim stanjem, financijskim položajem; mladi se ne mogu osamostaliti, usavršavati i zbog toga odlaze na studij, na postdiplomski studij ili traže zaposlenje u inozemstvu“, dodaje on.

Visokoobrazovane osobe iz Srbije prvenstveno najradije odlaze u Veliku Britaniju i prekooceanske zemlje. Jedan od razloga je jezična barijera, jer se u srpskim školama mnogo više uči engleski, nego njemački jezik. Međutim, istraživanja koja su obavljena 1995. i 2005. godine pokazuju da je tu došlo do velikog preokreta, kaže profesor Grečić.

„1995. godine najveći broj je kao potencijalnu zemlju za iseljenje navodio i izabirao Kanadu, SAD ili Australiju. Dok su deset godina kasnije na prvom mjestu bile zemlje Europske unije - više od jedne trećine ispitanika je kao potencijalnu zemlju navelo neku od zemalja EU-a.“

Selekcija se zaoštrava

Nakon 2000. godine značajno se promijenila i struktura radne snage koja odlazi, skreće pažnju profesor Grečić. Umjesto nekvalificirane ili slabo kvalificirane radne snage, sada šansu za odlazak sve više traže visokoobrazovane osobe, prije svega one koje su završile neki od smjerova tehničkih nauka. Selekcija u tom stručnom pogledu se, dakle, zaoštrava, primjećuje Grečić.