U našem interesu

Drugačije ni ne može biti: zbivanja u Turskoj nakon pokušaja puča 15. srpnja zrcale se u javnom mnijenju u Njemačkoj i drugim europskim zemljama. A to onda djeluje na „štimung“ u Turskoj gdje državni predsjednik Erdogan vodi sve autoritarniju politiku, ali i uživa potporu na velikom nacionalističkom valu. Efekt: tursko-europski odnosi nalaze se u negativnoj spirali. Dvije trećine Nijemaca su za prekid pregovora s Ankarom, oko polovice ih želi raskinuti sporazum s Turskom oko izbjeglica. Razgovori s Turskom oko pristupanja Uniji već godinama djeluju nestvarno, kao da se vode samo da bi se ostavio dojam da se vode. No, raskid izbjegličkog sporazuma od strane EU-a nije dobra ideja, jer nije u skladu s našim interesima. Što bi se time dobilo?

Od početka primjene sporazuma, povezano sa zatvaranjem „balkanske rute“, broj izbjeglica i drugih migranata koji stižu na grčke otoke, drastično je opao. Upravo zbog efekata izbjegličke krize na unutarnju politiku europskih zemalja u prošloj godini moramo se zapitati zašto bi se to sad trebalo mijenjati. U tom kontekstu se, kao što je to sad rekao i austrijski ministar vanjskih poslova, predbacuje kako se Europa zbog toga našla u situaciji u kojoj ju se može ucjenjivati. To je nepriznavanje realnosti. Od „deala“ profitiraju obje strane. Da se Europljane može tako ucjenjivati kako se tvrdi, onda bi oni već odavno zažmirili na oba oka i pristali na ukidanje viza za Turke. Ali nisu to učinili, a niti se suzdržavaju od kritiziranja Erdogana.

I zaštita vanjskih granica koja je tako nužna, zvuči strašnije nego što to u stvarnosti može i biti. U biti se ta zaštita morskih granica u blizini obale svodi na spašavanje utopljenika, kao na primjer ispred libijske obale. I kako se, u slučaju raskida sporazuma o prihvatu izbjeglih, onda Tursku želi uopće motivirati da prihvati izbjeglice s čamaca? Da, Turska i Europa se sve više udaljavaju jedna od druge kad se radi o politici (regulacije). Da, članstvo Turske u EU je sve više i više privid. Ali treba se pragmatično surađivati gdje god se, unatoč svemu, može surađivati. Neki sad protiv te vrste realne politike pozivaju na „europske vrijednosti“, vrijednosti na koje zaboravljaju u nekim drugim prigodama.

Klaus-Dieter Frankenberger (FAZ.net)

Copyright: Frankfurter Allgemeine Zeitung GmbH, Frankfurt am Main