U Njemačkoj sve manje djece

Predstavnici političkog, crkvenog i kulturnog života pokušavaju objasniti uzroke te masovne pojave, te iznijeti prijedloge kako tu tendenciju ublažiti, odnosno promijeniti. Savezni ministar unutarnjih poslova Otto Schilly sve je nižu stopu nataliteta u Njemačkoj prokomentirao slijedećim riječima: „Odricanje od djece znači odricanje od života“ – riječi koje više priliče jednom biskupu nego političaru.

Interperetacije tog zabrinjavajućeg stanja su vrlo različite, no svi se slažu da u njemačkom društvu treba uspostaviti novu ljestvicu vrijednosti na kojoj će djeca, odnosno obitelji s djecom imati povoljniji položaj – u financijskom i socijalnom smislu.

Mnogi mladi parovi jednostavno žele zadržati svoj visoki standard, mobilnost, napredovati u karijeri i smatraju da im pri tome djeca mogu samo smetati. Drugi pak strahuju kako svojoj djeci ne mogu zajamčiti sigurnu budućnost. Veliki je problem taj što čak 83 posto ispitanika navodi kako nemaju odgovarajućeg partnera s kojim bi mogli imati djecu. Znanstvenici stoga upozoravaju da je odbojnost prema djeci, osobito u zapadnoj Njemačkoj, postao pravi masovni fenomen.

Brojni predstavnici crkve isitču kako su uzroci takvog stava prema djeci „totalna ekonomizacija života“ – donošenja bitnih odluka isključivo na osnovu materijalnih pokazatelja. Oni ujedno ukazuju i na paradoksalnost te pojave: što je manje djece u jednom društvu, to su zahtjevi koje se pred majke postavljaju sve već, što dakako osobito zastrašuje upravo mlade žene i stvara im osjećaj prevelike odgovornosti.

Političari pak ističu društvene okolnosti koje ne idu u prilog obiteljima s malom djecom: premalo ustanova za čuvanje djece u pretškolskoj i školskoj dobi. Zbog toga zaposlene žene koje se odluče imati djecu moraju biti spremne na brojne kompromise. Prema navodima Saveznog ureda za statistiku u Wiesbadenu dvije od pet majki malodobne djece rade pola radnog vremena. No i tu postoje znatne razlike između zapadne i istočne Njemačke. U zapadnoj Njemačkoj 41 posto svih zaposlenih majki radi skraćeno, dok u novim saveznim zemljama, odnosno istočnoj Njemačkoj, skraćeno radno vrijeme ima samo 23 posto majki, a kao glavni razlog navode to što u tom dijelu Njemačke nema dovoljno radnih mjesta s punim radnim vremenom.

Njemačka ministrica za obitelj Renate Schmidt zalaže se za uvođenje novčane nadoknade za roditelje. Ona također ističe da uspješna obiteljska politika treba uvažavati vrijednosti i predodžbe ljudi o životu s djecom, jer kad mladi parovi shvate da djeca nisu teret, već obogaćenje života, onda se mogu odlučiti da imaju djecu, I berlinski sociolog Hans Bertram, predsjednik komisije koja je objavila izvještaj o stanju obitelji, podržava ideju da roditelji godinu dana dobivaju novac u visini naknade koja se isplaćuje nezaposlelnima, no ta je ideja u saveznoj vladi prilično osporavana.

U Njemačkoj ima više očeva koji se žele aktivno baviti odgojem djeteta i to od prvih dana nakon poroda. Oni čak često pohađaju i tečajeve za buduće majke, kako bi svojim ženama bili od pomoći, a čak 9 od 10 poroda odvija se uz nazočnost oca djeteta. Ti očevi isto tako spretno mijenjnju pelene svojim bebama i preuzimaju sve ostale poslove oko njege djece. No jedno im ipak ne polazi za rukom – zbog odgoja djeteta odreći se karijere, odnosno uzeti skraćeno radno vrijeme, na što prema njemačkom zakonu, imaju pravo. Neki se ipak – poput Stefana Barthmanna, odlučuju na skraćeno radno vrijeme, iako je to često povezano s brojnim teškoćama.

Stefan Barthmann je interni savjetnik poduzetnika u Commerzbanki i ni po čemu bitnom se ne razlikuje od svojih kolega u uredu. No Stefan ima i trogodišnju kćerkicu. Sa svojom je ženom odlučio da dijete zajednički odgajaju i to tako da niti jedan od njih dvoje zbog toga ne napušta posao. Stefan je iskoristio svoje pravo na skraćeno radnog vrijeme i sada radi samo još 64 posto od svog normalnog radnog vremena, isto kao i njegova žena. Naime, u Njemačkoj je je od 2001 godine na snagu stupio zakon prema kojem svi zaposlenici mogu raditi skraćeno kada se žele više posvetiti svojoj obitelji. Crveno-zelena vlada je donijela zakon da u prve tri godine života djeteta i muškarci i žene mogu koristitii pravo na porodiljski. To znači – jedan od njih dvoje ostaje cijelo to vrijeme kod kuće, ili oboje uzimaju skraćeno radno vrijeme. No očevi poput Stefana, koji je uzeo skraćeno radno vrijeme ipak su prije iznimka nego pravilo.

Prema navodima njemačkog Ministarstva za obitelj svega pet posto očeva koristi to pravo. Sve je više velikih njemačkih tvtki koje nude povoljne uvjete za obitelji koje imaju djecu – bilo da je riječ o čuvanju djece u okviru trvrtke, skraćenom ili fleksibilnom radnom vremenu. To je upravo slučaj i sa Stefanovom bankom u Frankfurtu na Majni. Šef personalnog odjela Andreas de Maiziere o tome kaže:

0T: Andreas..»Das ist..

«To je dio naše personalne politike. Imamo manje bolovanja i zadovoljnije suradnike i prema svoim našim računicama to se jednostavno – isplati.»

No bez obzira na to i u toj banci su očevi koji se tim povlasticama koriste prava manjina. U banci se stoga pitaju – zbog čega? Brojne sociološke studije pokazuju da velik broj muškaraca žele svojoj obitelji posvetiti više vremena, a oko 70 posto njih želi skratiti svoje radno vrijeme. No oni to ipak ne čine - naprotiv, često rade i preko 40 sati tjedno. Haidrun Czock iz poduzeća Prognos AG koji se bavi istraživanjem gospodarskih trendova pojašnjava:

OT: Heidrun C. «Die Erfahrung....

«Iskustvo je pokazalo da se mnogi poduzetnici trude ostvariti mjere podrške obiteljskom životu i očevima koji se žele više posvetiit obitelji, no provedba toga često zapinje u svakodnevnici poduzeća. Oni koji su zaduženi te smjernice provoditi u djelo imaju oko toga zaista dosta posla. «

Poslovođe moraju usklađivati rasporede, izlaziti u susret zaposlenicima i zastupati njihove interese prema van. Otežavajuća je okolnost pri tome što se na 90 posto srednjih rukovodećih mjesta nalaze muškarci. Vrlo je upitno koliko su oni sami upoznati s problematikom održavanja ravnoteže između posla i obitelji, odnosno djece. Očevi koji su se zbog obiteljskih obveza odlučiti na skraćeno radno virjeme, često dobivaju niže rangirana radna mjesta. I Stefan Barthmann je to doživio:

4-Ot: Barthmann: Vor drei .

«Kada sam prije tri godine s time počeo, to je za mene bilo nešto strašno. Ja sam oduvijek bio netko tko se stalno uspinjao na ljestvici prema gore. Za mene je to bio težak proces učenja. Tada sam se osjećao povrijeđenim, jer kad su se dodijeljivale nove rukvodeće funkcije, mene se preskakalo. Kada se sada na to osvrnem, tri godine kasnije , sada kada sam tri godine zreliji, mirim se s mišlju kako je ponekad dobro kad se ne dobije baš svaki posao kojeg želiš.»

Vodeći njemački menađeri s jedne strane podržavaju poduzeća koja su orijentirana prema obiteljima, ali istodobno ne propuštaju ni jednu priliku istaknuti kako treba produljiti radno virjeme. Jedna je studija koju je naručio sindikat uslužnih djelatnosti Verdi pokazala kako se voditelji kadrovske politike u poduzećima ni najmanje ne zanimaju za tu temu. U vremenu ekonomske krize s preko 5 milijuna nezaposlenih i stalnom tendencijom ukidanja radnih mjesta, mnogima se rasprava o tome kako povezati potrebe obitelji i potrebe poduzeća čini pravim luksuzom. Ta je sutija također pokazala da očevi koji rade pola radnog vremena gotovo neizbježno dolaze u sukob sa šefovima ili s kolegama na radnom mjestu.

Mnogi muškarci koji bi vrlo rado ostali kod kuće sa svojom djecom tu odluku ipak teško donose – njima se to čini poput izdaje klasične uloge muškarca, kad se on, žtrvujući se za obitelj, odriče uspona u karijeri. Kad žena zbog djeteta osatje kod kuće, onda je društveno prihvatljiva norma ponašanja. Kada to učini muškarac, onda se njegovi šefovi i kolege automatski pitaju koliko je on spreman na potpuni agnažman u tvrtki i na prekovremeni rad.