U posjet Selu bajki
26. veljače 2019
14-godišnji Mermoz Kossou izlazi na malu kazališnu pozornicu. Na sebi ima dugu plavu halju. Njegov prijatelj Coffi Anato stoji pored njega i zvoni: predstava počinje. Ova dva dječaka zajedno predstavljaju jednu od brojnih beninskih narodnih priča. U gledalištu sjedi 30-ak djece koja napeto prate radnju i na kraju dugo i glasno plješću. Mermoz nakon predstave objašnjava: „Radi se o tome da se ne smije biti neposlušan prema roditeljima. Njih se mora poštivati. Za to se na kraju dobiva blagoslov na nebu."
Ovakve zanimljive scene se uvijek iznova odigravaju u Adjrou'houéu, Selu bajki, koje se nalazi na rubu grada Abomey-Calavi na jugu Benina. Ovdje umjetnik i pripovjedač bajki Fidele Anato želi očuvati staru tradiciju. No za to nije nužan neki poseban dan, kao dan „Ispričaj jednu priču", koji se svake godine održava 26. veljače. Ne, ovaj 39-godišnjak svake srijede poziva svu djecu iz sela na sat bajki. Preko vikenda organizira radionice, čitaonice i nastupe mladih glumaca iz cijele regije. Ponekad dođu i gosti iz Francuske.
Bajke su poseban univerzum
Ova ponuda bi trebala nadomjestiti ono što je nekada na jugu Benina bilo svakodnevica. Ranije su od sela do sela putovali pripovjedači. Kada bi pao mrak, oko njih bi se okupljali djeca i odrasli i slušali njihove priče. Stariji su te priče kod kuće prenosili na svoje potomke. Fidele Anato danas ne želi samo oduševiti nove generacije za bajke, nego i jačati suživot. „Ta tradicija nam omogućava život u zajednici. Zajedno se jede i pije, zajedno se slušaju priče. To je bolje nego u današnje doba kad svatko ima mobitel i sam je sa sobom."
Pametne telefone i društvene mreže na Internetu Fidele Anato uglavnom doživljava kao umjetne i beživotne. On je uvjeren: oni nikada neće moći zamijeniti bajke. „S bajkama se može motivirati i obrazovati. Naravno, moglo bi se jednostavno reći: nemoj raditi ovo ili radi ono. No u trenutku kada se odglumi mali skeč, svatko to razumije." Brojne bajke nisu samo zabavne, nego imaju i poruku te potiču na određeno ponašanje, recimo poštovanje, iskrenost i spremnost na pomoć. Glavni likovi su nekad ljudi, a nekad životinje.
U sela u potragu za bajkama
No televizija i Internet su jaka konkurencija. „Bajke su izgubile na važnosti koju su nekada u Beninu imale. Mladi ih više ne smatraju tako zanimljivima", kaže germanist Mensah Wekenon Tokponto, koji je 2002. na Sveučilištu Bielefeld u Njemačkoj objavio svoju doktorsku radnju na temu: „Beninske i njemačke bajke". Kako bi stare priče sačuvao od zaborava, ovaj profesor šalje svoje studente s opremom za snimanje u njihova rodna sela. Oni prije svega snimaju priče iz djetinjstva starih ljudi kako one ne bi u ovo digitalno doba bile zaboravljene. Dio tog materijala je već objavljen. Zbirka priča „Glista i njezin ujak: bajke iz Benina" već je prevedena i na njemački.
I Selo bajki ima svoju vlastitu zbirku. Fidele Anato je za to čak osnovao pravu knjižnicu. Otvara velika vrata i pokazuje nam pažljivo izrađene police – kako kaže, ovo je prva zbirka bajki u Beninu. „Primijetili smo da puno ljudi, doduše, poznaje priče, ali ne zna odakle potječu", pojašnjava Anato. Većina knjiga u knjižnici je na francuskom - to je službeni jezik u Beninu.
Pripovijedanje na školskom rasporedu
No ako se bajke zadrže u sjećanju ljudi, to može pomoći i jačanju lokalnih jezika, kaže profesor Tokponto. Kada je on išao u školu morao je napamet učiti basne francuskog pisca Jeana de La Fontainea. Beninske bajke izvorno su nastale na jezicima poput fona i tek su kasnije prevedene na francuski. „No pri tome se uvijek nešto izgubi", kaže ovaj germanist.
Za knjižnicu u Selu bajki nadležna je Claudette Nongande Zovedi, koja je i sama pripovjedačica bajki. Ona inače radi kao učiteljica u jednoj osnovnoj školi. I tamo se polako vraćaju stare priče, budući da je petkom na školskom rasporedu sat bajki. „To je važan školski predmet", smatra ona i ističe da mu se djevojčice i dječaci jako raduju. „Bajke pomažu da se djeca umire i smanje stres." A ako i sama jednog dana postanu pripovjedači, onda će naučiti bolje se izražavati i govoriti pred publikom.