U ratu rođen bosansko-hercegovački PEN

"Možemo li se izvući iz tog sve dubljeg potonuća, pitao sam se tih prvih dana rata? Možemo li išta spasiti?“ prisjeća se svojih nedoumica akademik Zdenko Lešić i podsjeća da je ideja o osnivanju PEN-a BiH, zapravo došla od Muhameda Filipovića Tunje. „Preuzeo sam tu ideju da je realiziram kao tadašnji predsjednik Podružnice sarajevskih književnika. Znao sam da Filipović nije književnik, a njegova ideja je podrazumijevala da on bude i predsjednik budućeg PEN-a. Nismo se složili oko toga i on je jednostavno ispao iz igre“, kaže Lešić i dodaje da su uprkos strašnim ratnim uslovima u kojima se rađao PEN, željeli svečanu atmosferu, pa je na osnivačkoj skupštini 31. listopada 1992. godine,  u hotelu „Holiday Inn“, koncert održala pijanistica Ljiljana Pećanac.

 „Dok se hotel tresao od granata, mi smo slušali tu divnu glazbu i tko zna šta smo mislili, toga se više ne sjećam... ali, znam da je taj koncert bio neka vrsta pokušaja da se mi vratimo civilizaciji. Imao sam jedan popis od 36 pisaca, članova sarajevske Podružnice. Njih 20 je uspjelo stići do hotela i to su oni koji su potpisali pristupnicu. PEN nas je okupio u vrijeme kad je svatko od nas, u svom "sokaku", u svojoj ulici, bio prepadnut ili izbezumljen“, kaže ovaj istaknuti bosanskohercegovački kritičar, esejist, prevoditelj i romanopisac.

Promijenjeni Sarajlija

Akademik Lešić ističe da danas, nažalost, postoji apsolutna letargija u području kulture, ne samo zato što se intelektualna masa Sarajeva osula. Kao pomalo donkihotovski, ali prije svega kao hrabar čin, spominje potez direktora ARS AEVI-ja (Muzej suvremene umjetnosti u Sarajevu), Envera Hadžiomerspahića, koji na ulicama Sarajeva simbolički prosi za Muzej u kojem bi ova neprocjenjiva, vrijedna zbirka bila smještena. „Ono što obilježava ovaj trenutak kulture i jest samo mogućnost nekog individualnog poteza, individualnog talenta koji to može učiniti, a što se tiče društva i njegovog odnosa prema kulturi, njih to ne zanima, ako pod 'društvom' mislimo na političare“, kaže Lešić i dodaje da se zapravo, dogodila i potpuna transformacija Sarajlije. „S jedne strane imamo dolazak ljudi koji nemaju kulturne potrebe, niti su ih kad imali, a s druge strane imamo gubitak ideologije, one koja bi podrazumijevala način života, koji u sebi uključuje koncerte, knjige, kazališne predstave ili izložbe.“ Akademik ističe da je kultura u glavnom gradu BiH „festivalizirana“, sve se događa u tih nekoliko dana (MESS, JAZZ, SFF), pa iako ne dovodi u pitanje opravdanost tih festivala, ipak, ne može a da ne primijeti kako malo dobijaju pisci za nove knjige.

Tri tisuće maraka za nobelovca Andrića

Zvuči nevjerovatno, ali za obilježavanje 50. godišnjice Andrićeve Nobelove nagrade za književnost, PEN je za skup o velikom književniku, od Federalnog ministarstva za kulturu, dobio ravno – 3.000 KM (oko 1.500 eura). „Dok, recimo, u Republici Srpskoj imamo veliki projekt 'Andrić grad' u Višegradu. To je, naravno, pitanje politike koja shvaća da to ima nekog odjeka u narodu. To je kao poruka: 'Evo nas, mi smo veliki, mi imamo velikog pisca'“, kaže Lešić. Može li PEN BiH ipak, pokrenuti neke stvari u kulturi? „Ja mislim da ne može. Ne zato što je nemoćan kao organizacija, nego zato što se, u načelu, ne temelji na kolektivnoj aktivnosti“, dodaje akademik.

Ferida Duraković, izvršna direktorica PEN-a BiH, kaže da nedostatak novca i političke podrške u vlastitoj zemlji, rezultiraju time da PEN nema utjecaj kakav bi mogao imati. „Ono što mi vidimo hodajući po svijetu je da ljudi nisu pametniji u drugim PEN-ovima. To su ljudi koji, kao i mi, žele nešto promijeniti nabolje. Švedski, finski i njemački PEN centri su veoma utjecajni. Njima ne treba velika politička podrška jer imaju velik novac kojim pomažu pisce u zatvorima i Mirovne odbore preko kojih mogu pozivati na spas pojedinih pisaca“, kaže izvršna direktorica.

 

Živjelo Sarajevo!

„Nažalost, mi ne možemo očekivati tu finoću od ljudi koji vode ovu zemlju, jer oni ne mogu osjetiti koliko je važna misija PEN-a. Vidjelo se to i sada u Beogradu na 77. kongresu Međunarodne PEN organizacije, gdje je naše izaslanstvo bilo jako aktivno“, kaže Ferida Duraković i dodaje da je klima na Kongresu bila odlična, za što je umnogome zaslužan Beograd kao mjesto održavanja i snažna potreba da se pisci povežu, usprkos političkim pokušajima da se razdvoje ili spriječe u tom povezivanju.

„Bio je posebno dirljiv trenutak kad smo na kraju zasjedanja Skupštine Kongresa dobili jednodušnu podršku od 250 izaslanika koji su podržali kandidaturu Sarajeva za Kulturnu prijestolnicu Europe 2014. godine. Svi izaslanici su ustali, okrenuli se prema nama i uzvikivali: 'Živjelo Sarajevo!' Nije ovo prvi put da se povezujemo s regionalnim PEN-ovima. Mi smo to radili i usred rata povezujući se s ljudima koji su bili normalni, s ljudima koji su željeli briati granice“, ističe ova književnica.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Kad romantičar lista knjigu

Kad romantičar lista knjigu

Goran Simić, književnik koji sad živi između dviju domovina, BiH i Kanade, kaže da PEN danas ima istu zadaću kao i onaj koji je formiran u ratu: da zaštiti slobodu govora i da radi na afirmaciji knjige kao mosta između ljudi, nacija i politika. „Ovo je vrlo bitan trenutak za bosanskohercegovačku književnost, jer je na sceni konstantno ubijanje kulture u ovoj zemlji. Knjiga je postala roba i plaća se PDV na svaki primjerak. Koliko ljudi sebi danas može priuštiti knjigu? Usprkos elektronskim medijima koji kao da preuzimaju primat, ja vam mogu reći da je u svijetu zavladala neka vrsta romantizma. Ljudi sve više žele kod sebe imati knjige koje mogu listati, osjećati pod prstima njihove stranice, knjige koje su im važne i koje će ostati, bez mogućnosti da budu izbrisane jednim klikom“, kaže Simić.

 

Ipak, položaj pisca u BiH je ono što najviše zabrinjava. Podsjećajući da je nedavno preminuli književnik Nadžad Ibrišimović posljednje godine svog života proživio u priličnoj materijalnoj oskudici, Zdenko Lešić s rezignacijom kaže: „Kod nas se život svodi na to da tek kad čovjek umre, postane veliki i priznaju mu se zasluge koje su mu pripadale za života.“

Što dalje od dnevne politike

Iako PEN BiH nije imao jake porođajne muke, problemi su nastali kad je već prohodao. Za vrijeme mandata predsjednika Uga Vlaisavljevića, dogodile su se „razmirice“ koje su punile novinske stupce, a razmijenjeno je i nešto krupnih riječi o tome šta je stvarni zadatak PEN-a i koliko se daleko otišlo od njegove povelje. Raslojavanje članstva dovelo je do različitih interesa. „Ta cijela kontroverza je bila potpuno nepotrebna. Ono što je bilo krivo kod sudionika tog sukoba je to što su oni zamišljali PEN kao jedan politički instrument koji je možda, snažniji od drugih, jer je navodno, neutralan. Meni se učinilo da to treba prekinuti, jer je PEN prije svega organizacija koja se temelji na individualnom sudjelovanju, čiji je zadatak da se bavi promocijom književnosti i promocijom ljudskog prava na izražavanje, a ne dnevno-političkim događajima“, kaže sadašnji predsjednik PEN-a BiH Zvonimir Radeljković i dodaje da PEN prije svega reagira kad su ugrožene slobode ljudi koji su izravno vezani za kulturu, a posebno književnost.

Satisfakcija za bivšeg predsjednika

„Moram reći da sam dirnut izjavom profesora Radeljkovića, jer ja to doživljavam kao svoju satisfakciju, kao principijelno priznanje, iako ne mora biti adresirano na moje ime“, kaže bivši predsjednik Ugo Vlaisavljević i dodaje da se za vrijeme svog mandata jako zalagao da PEN BiH ne bude organizacija uvučena u dnevno-političke vode, kako bi služila različitim političkim opcijama za njihova razračunavanja. "Depolitizacija PEN-a je bilo ono oko čega sam se ja jako trudio. Želio sam da PEN bude vezan uz književni rad i neke druge književne vrijednosti, a ne uz politički plakatirane ciljeve koji su bili jasno plasirani u određenim medijskim krugovima poput Federalne televizije ili uz ljevičare, poput SDP-a“, naglašava Vlaisavljević i dodaje da je njegov predsjednički mandat obilježio njegova intelektualna shvaćanja i politička opredjeljenja.

 

Otkako se PEN BiH vratio svojoj izvornoj zadaći i ciljevima lakše se diše, pa PEN-ovci kreću u nove radne pobjede. Pomladiti PEN, samo je jedan od njihovih ciljeva. „Planiramo skupove s mladim ljudima u Brčkom, Mostaru i Banjoj Luci. Želimo ih stimulirati da se vrate knjizi. Na proljeće, u Banju Luku će doći Vida Ognjenović koja će govoriti tim mladim ljudima o PEN-u i svemu onome što književnost danas jest“, kaže predsjednik Zvonimir Radeljković. „Divan je osjećaj da mi kroz PEN pripadamo jednoj velikoj obitelji svjetskih pisaca, gdje se ja osjećam sigurno odlazeći u finski ili njemački PEN. Šest mjeseci godišnje živim u Kanadi. PEN je vrlo bitan jer je to mjesto koje prihvaća pisca bez obzira na naciju ili zemlju iz koje dolazi i to je neka univerzalna pravda za sve pisce svijeta“, kaže književnik Goran Simić.

Autorica: Ljiljana Pirolić, Sarajevo

Odg. ur.: S. Kobešćak