U Srbiji se malo čita

Kad god se debatira o knjigama i čitanju, ima onih koji odmahuju rukom u stilu "ma kakve knjige na ovu skupoću". Ali dok su kafići u centru Beograda (naslovna fotografija: jedna beogradska knjižara) puni i radnim danima, dok se u kladionicama ostavljaju plaće i topli obroci, knjižare i biblioteke posećuju se samo rijetko. Neke statistike kažu da skoro svaki drugi građanin Srbije ne pročita nijednu knjigu godišnje. „Nemam vremena“, kaže Aleksandar Jeremić, radnik elektrodistribucije. „Najviše čitam kad sam na odmoru. Volim povijesne romane. Sad čitam o Sulejmanu Veličanstvenom.“

Umirovljenica Milena Glavinić pročita jednu knjigu u dva mjeseca. Voli prozu i poeziju, Dobricu Ćosića, Jesenjina, a kupuje nove knjige samo kada u novčaniku ostane nešto novca. Tridesetogodišnji Miloš Stefanović, službenik gradske uprave, čita redovno, a upravo je pročitao sve o Sherlocku Holmsu. I on knjige uglavnom posuđuje dok je, kao i mnogi drugi, poslednji put štivo kupio na Sajmu knjiga u Beogradu u listopadu prošle godine.

Lektira kao davež

Navike za čitanjem stječe se (ili bi ih se trebalo steći) u osnovnoj i srednjoj školi. Lektira za srednjoškolce nije se mijenjala desetljećima, pa su tako i danas u Srbiji obavezno štivo dela koja mlade uglavnom „zamaraju“, poput Kafkinog „Procesa“ ili Becketovog „Godota“. „Đaci jednostavno ne vole čitati. Od trideset učenika u razredu, jedva da dvoje pročita ‘Braću Karamazove'“, priča za DW Nataša Knežević, profesorica srpskog jezika i književnosti u Medicinskoj školi u Beogradu. „Kada im kažem da trebaju pročitati ‘Hamleta', prvo što pitaju je: 'Koliko ima strana?'. Prepričane romane i analizu lektire pronalaze na internetu. Na taj način uspiju "uloviti" prolaznu ocenu, ali je problem što se njihovo zanimanje na toj razini i završava.“

Profesorica Knežević smatra da neka djela nisu primjerena uzrastu i da bi ih trebalo zamijeniti drugom literaturom. Istraživanja pokazuju da srednjoškolci u slobodno vrijeme najviše čitaju „Gospodara prstenova“ i „Alkemičara“. „Današnja omladina nema vremena za upoznavanje s mnogo djela“, smatra pisac Aleksandar Gatalica, dobitnik Ninove nagrade za 2012. godinu. „Ako ih hoćete nagovorite da čitaju recimo Edgara Alana Poea, a to nije baš tako jednostavno, morate im objasniti da ne bi bilo današnje fantastike bez tog američkog pisca. Tako ćete knjigom, s ne više od 200 strana, pokazati kako se razvijala fantastična priča od najranijih dana do Stevena Kinga“, objašnjava Gatalica. On je kao stručnjak za komparativnu književnost predlagao da se korijenito izmijeni školska lektira i pristup nastavi književnosti, kako bi se mlade motiviralo da više čitaju.

Traže se bestseleri

Kao i u cijelom svetu, knjiga je očito poklekla u borbi s internetom za pažnju publike. „Knjiga zahtijeva izvjesno vrijeme. Film se pogleda za dva sata, koncert se odsluša za tri, a knjigu se čita barem tri dana, pod uvjetom da ste vrlo istrenirani čitalac“, kaže Gatalica. Stoga su rijetki i oni koji redovito odlaze u knjižnicu. Biblioteka grada Beograda ima oko 160.000 članova, što nije previše za dvomilijunski grad. Većina članova su žene, a najviše se iznajmljuje školska lektira. „Raznim akcijama pokušavamo uvećati članstvo. Tako recimo, svakog 23. trabnja, na Svjetski dan knjige, poznate javne osobe dolaze kod nas i tog dana rade kao bibliotekari. Tada imamo i po 500 ili 600 učlanjenja“, navodi za DW Sara Ivković iz Gradske biblioteke. Dodaje da se djeca do sedam godina i stariji od 65 godina mogu besplatno učlaniti.

Ako izuzmemo lektiru i stručnu literaturu, u beogradskim bibliotekama najviše se traži beletristika, povijesni romani i popularna psihologija. Prošle godine od stranih pisaca najtraženiji romani bili su: „IQ84“ (Haruki Murakami), „Ruska zima“ (Daphne Kalotay) i „Zašto te volim“ (Guillaume Musso), dok su najčitaniji domaći naslovi „Veliki rat“ (Aleksandar Gatalica), „Islamska Republika Nemačka“ (Dejan Lučić) i „Blistavo i strašno II“ (Bekim Fehmiju). U izdavačkoj kući Laguna navode da su najprodavanije knjige one koje se bave povijesnim temama i erotski romani. Iako i ove statistike otkrivaju da se traže bestseleri, pisac Aleksandar Gatalica kaže da je Srbija prilično "nevina" u usporedbi s pojedinim europskim državama. „Na mnogim jezicima sam uočio vrlo veliki broj knjiga koje pišu prostitutke. To su njihova iskustva s bogatom klijentelom. Čak imate podžanr – prostitutska književnost. Toga još nema kod nas, ali će prije ili kasnije sigurno doći“, uvjeren je srpski pisac.

Elektronska knjiga u začetku

U Srbiji i dalje dominira tiskana knjiga. Prošle godine objavljeno je oko 12.000 naslova, dok se na tržištu pojavilo svega stotinak digitalnih izdanja (E-book). Iskustva izdavača pokazuju da se na istoku Europe elektronske knjige ne čita u istoj mjeri kao na Zapadu. Tako je npr. u Americi podjednak broj kupljenih klasičnih papirnih i digitalnih knjiga, dok je u Rusiji broj prodanih e-knjiga na nivou statističke greške. Vlasnik izdavačkog poduzeća Laguna Dejan Papić kaže za DW da je najveći problem elektronske knjižare strah od piraterije. „Zaštita sadržaja elektronske knjige je jedan od glavnih razloga zašto do sada izdavači u Srbiji nisu na pravi način nastupili s e-knjigom. Znamo što je piraterija napravila glazbenoj i filmskoj industriji. Ne bi bilo dobro da se to dogodi i s knjigom, jer bi to imalo dalekosežne kulturološke posljedice“, kaže Papić. „S druge strane, ne može srpska knjiga na Amazonu biti u rubrici za engleski jezik. Morate čekati da ju Amazon postavi na adekvatno mesto.“

Papić najavljuje da će u ovoj godini Laguna napraviti ozbiljan pomak kada je riječ o elektronskoj knjižari, a veruje da će to učiniti i drugi izdavači u Srbiji. Dok se masovnije ne pokrene elektronska izdanja, ni biblioteke ne mogu čitaocima ponuditi takvu formu u većem obujmu. Biblioteka grada Beograda priprema platformu digitalne biblioteke, koja bi trebalo uskoro biti dostupna čitateljima. U toj kulturnoj ustanovi podsećaju da je trenutno u Američkom kutku u beogradskom Domu omladine moguće iznajmiti elektronske čitače (Readere) knjiga, ali za sada samo sa naslovima na engleskom jeziku.