"Ugasila se majstorova svijeća"

Ugasila se majstorova svijeća koja je preko pola stoljeća unosila osebujno, jedinstveno i toliko važno svjetlo u prostore hrvatske književnosti - tim riječima je akademik Nikola Batušić komentirao smrt velikana hrvatskog pjesništva Slavka Mihalića. Mihalić je doživio ono o čemu književnici sanjaju, a rijetko imaju prilike uživati – bio je jednako hvaljen među kritičarima i omiljen kod čitateljske publike. Stručnjaci i kritičari ga svrstavaju u najveće hrvatske moderne pjesnike, u društvo Kranjčevića i Ujevića, hvale ga kao jednog od vrsnih hrvatskih predstavnika egzistencijaličkog pjesništva i naraštaja krugovaša. Rođen u Karlovcu 1928., gdje je i završio realnu gimnaziju, Mihalić je radio kao tehnički crtač i novinar, urednik edicije poezije u «Lykosu» i «Književne tribine». Prvim zapaženim pjesničkim radovima javio se 1953. u časopisu Krugovi, a već mu godinu dana kasnije izlazi zbrika "Komorna muzika" koja najavljuje novo ime hrvatske poezije. Udaljen 70-etih godina iz javnog života zbog političkih razloga prevodi najviše sa slovenskog jezika te lektorira i korigira rukopise za brojne izdavače. 1966. je pokrenuo reviju «Most», a od 1987. je bio urednik časopisa za književnost «Most». Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. No, najbolje i najviše će ga se pamtiti kao autora 20-ak zbirki sjajne poezije za koju je nagrađen Nazorovom, Ujevićevom, Kovačićevom nagradom, Goranovim vijencem i brojnim drugim priznanjima. Njegove pjesme su prevedene na 25 jezika.

Značenje Mihalićeva opusa ostaje u cjelokupnoj hrvatskog književnosti kao orientir i svjetionik, rekao je predsjednik DHK-a Stjepan Čuić povodom smrti pjesnika, te naglasio kako je Mihalić živio i stvarao u vremenu koje nije bilo sklono ni pjesništvu ni pjesnicima. Hrvatski ministar kulture Božo Biškupić u brzojavu je sućuti napisao kako je Mihalića viruoznost izraza što se već od samih početaka zaprela u njegove glazbom vođene stihove, predodredila kao jednog od idejnih začetnika suvremenog poratnog pjesništva a pjesnik Nikica Petrak ga je usporedio s nobelovcima Česlavom Milošem i Josipom Brodskim.